Gdje započinje svijet i gdje završava iluzija, ako je život ništa do li samo san?
Kako se probuditi iz sna? Čuo sam da su u snovima svjetla uvijek upaljena, a onda kad ih ugasite ona i dalje nastavljaju svijetliti. To je najbolji način kako da provjerite nalazite li se možda u snu. No još je uvijek zagonetka kako se onda probuditi. A najgore je ako smo u tuđem snu, a ne u svojem. Zapravo, još je gore ako smo mi tek nečiji san, a jedna od boljih varijanti je shvatiti da se nalazimo u vlastitom snu. Kad uvidimo tu malu činjenicu možemo raditi zaista što god želimo. Ako ne znate, u snovima ljudi mogu letjeti. Dobro. Nekad zamišljam da zapravo živim u snu, da mogu letjeti i to. To bi onda značilo, oprostite ali tako je, da ste vi zapravo u mojem snu. Osjećam se kao da je cijeli svijet stvoren posebno za mene. No razmišljajući još više, zapravo vas ne želeći uvrijediti ili povrijediti vaše osjećaje, zaključujem da to nije tako. Svijet je možda stvoren za svakoga posebno i svakome se cijeli pruža. Jedini je problem što je čovjek određen svojim krugom, protežnošću, zbiljnošću no ima mogućnost biti svugdje. Tako svi imamo cijeli svijet samo za sebe. I zato recite nazdravlje gospođi na ulici kad kašlje (čujem da je to u Kanadi pitanje bon-tona), podragajte lijepog psića u parku, zagrlite dragu osobu, recite dobar dan Vesni Pisarović ili Miri Gavranu ako ih vidite na ulici, pozovite Severinu na sok, priuštite si King double jer to, cijeli svijet, samo za nas postoji. Također imam teoriju da je prostor uzvišeniji od vremena jer prostor možemo iskoristiti kako nas volja, a vrijeme koristi nas. Svakako je istina da svatko živi u svom svijetu, unutar svog horizonta i svatko svijet vidi drugačije, iz svoje perspektive. Čudno je kako usprkos tome postoje ljudi koji ne mogu razumjeti da postoje ljudi koji ne razmišljaju na isti način kao i oni.
Je li život samo san? Animirani filmovi puno govore o stvarnosti. U Plar express maleni dječak u snu posjećuje Djeda Božićnjaka, ali to uopće nije važno. Važno je da ga je posjetio i vidio da stvarno postoji. Jedan drugi crtić, kojeg sam posljednje gledao, govori o Lauri koja upoznaje zvijezdu koja je pala s neba i s njom se sprijateljuje tako jako da je više ne želi pustiti natraga u nebo među ostale zvijezde. Na kraju se budi iz sna i zaključuje važne stvari o svom životu. Snovi su tako, realni koliko i ova stvarnost koju trenutačno nazivamo stvarnošću. Za kraj ponavljam pitanje iz uvoda (pročitajte ga sami). E da, i jedan vic: - Doktore, suzi mi oko. - I doktor mu suzi oko.
Post je objavljen 27.04.2005. u 22:08 sati.