Danas sam u školi imala iznimno dosadan dan… Zastrašujuće je kada možete čuti kako vam uši pucaju od zijevanja. I oči vam se počinju sklapati…
No, malo sam gledala kroz prozor i vidjela kako dolaze klinci… Ona malena slatka dječica koja idu u vrtić ili u niže razrede osnovne. Obožavam to neodgovorno razdoblje u životu kada još ni ne znaš da je Djed Mraz zapravo komercijalizirana laž. Jer u njihovom svijetu nema razočaranja. Barem bi tako trebalo biti. U današnje vrijeme više ništa nije sigurno…
No, jedan je klinac podmetnuo jednom drugom nogu. Ovaj je pao, ali se digao, a najviše me začudilo što je bio nasmiješen. Očekivala sam suze. Barem bih ja plakala na njegovom mjestu.
No, još jedno iznenađenje bilo je što mu je ovaj koji ga je srušio pružio ruku i pomogao mu da se digne. Kasnije su se nastavili igrati.
I nestali su iz vidokruga.
Post je objavljen 27.04.2005. u 20:26 sati.