29. 09.
Draga moja sveznalice, jača i od kompjutera
Kao što znaš - jer ti si uvijek sve znala, pa me spopada blaga nostalgija na tvoju pronicljivost i na tvoja predviđanja, kao kad smo onomad gledali Milijunaša, pa si uvijek pogodila, ako ne od prve, a ono od četvrte – ja volim kućne ljubimce. Tako sam i moju Hilmengardu prisvojio ko našeg Šarka, a i nije mi se teško naviknuti na nju, barem ne u problemima oko hranjenja, jer kao što naš Šarko malo jede – on je srečković jer s takvim prehrambenim navikama neće patiti od začepljenja krvnih žila, a ni od kolesterola – tako i Hilmengarda ne traži puno. Tu i tamo bacim joj koju kost, a ona kao da mi se posprdno smije, no ja znam da je to samo izraz njene neizmjerne ljubavi prema meni, čak i kad me ugrize, pa krvarim, jer tako smo se i mi grizli i mlatili, pa smo nakon toga opet bili zaljubljeni ko i prije. Sve je to dio ljubavi.
Pozdravio sam doktora u tvoje ime, jer znadem da bi ga ti zasigurno pozdravila, kao što također znadem da ti pozdravljaš sve moje prijatelje, čak što više, primaš ih u kuću i dok mene nema. Ti si vrhunska žena.
Počeo sam svirati jedan instrument nalik onome na kojem je svirao mali Luka svakog dana pod našim prozorom, pa sam mu, iznerviran životom, na glavu izlio kantu napoja u kojem, na njegovu sreću, nije bilo onih tvrdih komada kruha, jer mi, kao štedljivi i pobožni ljudi, ne bacamo kruh, pa bio on star i mjesec dana, a isto tako i obogaćen plemenitom ili prostom plijesni.
Štef me ući kako lupati po toj napravi, a pošto ja nisam baš previše glazbeno nadaren, trenutno mi lupa po ćelavoj glavi, pa to izgleda čak i smješnije od Benny Hilla i onog njegovog prijatelja, samo što moja glava proizvodi bolje i dublje tonove i zvukove.
Kad uvečer sjedimo oko vatre, koju smo zapalili u strahu da nas zvjerad ne uvrsti na svoj menu, ja i Štef lupamo po spravi, a oko nas se okupi cijelo pleme i prijete nam da će nas razbaštiniti, silovati, zaklati i naše udove objesiti na sveto drvo, šest tisuća kilometara istočno. Ja znam da se oni šale i da vole što smo mi ovako zabavni i da je to kvazi-režanje samo njihov način izražavanja podrške našem glazbenom umijeću.
Evo i sada lupam i proizvodim blažene zvukove, a u tome me podržavaju stepski organizmi, zavijajući i trčeći kao sumanuti.
Eto, ovo sve što ti pišem za danas je dosta i šaljem ti popriličan broj pusa.
Post je objavljen 23.06.2004. u 00:21 sati.