Marketing
Kuma daj kunu, kuma daj sto, kuma daj sve
.
Moram iskazati svoje nezadovoljstvo u ovom tekstu.
Samo da vas upozorim, neće biti duhovito. Danas jedan ozbiljan tekst.
Na ovu temu me potakla akcija odvoza glomaznog otpada koja je inicirala čišćenje našeg tavana i na kraju koja je rezultirala mojim nezadovoljstvom.
Ovaj događaj me also podsjetio na jednu situaciju koja se dogodila prije nekoliko godina u Osijeku.
Bilo je jutro.. kao i svakog jutra prije faksa, jela sam.
Bio je to pohani kruh i mlijeko. Sjećam se ko da je jučer bilo.
Zamagljenim pogledom (od prošle noći) gledala sam kroz prozor koji je na trećem katu moje bivše zgrade.
Gledajući tako, i žvačući, ugledah jednu stariju gospođu u prljavoj i poderanoj odjeći kako kopa po kontejnerima.
Budući da mi takve stvari izmame "a joooooj" i tužno lice odlučila sam joj (iako još uvijek gladna) odnijeti zadnje komade svojeg kruha i zadnje kapljice mlijeka (ipak sam bila student, znate da vam je uvijek sve pri kraju).
Nije mi se dalo ni presvlačiti ni obuvati patike pa sam sišla s 3. kata u papučama i trenirci za po doma (to je ona sorta treniraka u kojima baš i ne želite da vas vide novinari) noseći pohani kruh, salamu i mlijeko.
Došla sam do nje i rekla bla, bla.. ne sjećam se točno kaj ali nešto u stilu dobar tek.. (poznavajući me preko tekstova znate da je taj dobar tek bio proširen u nekoliko dugih rečenica..)
Ne znam jel mi zahvalila ili nije.. nije ni važno.
Ja sam se dobro osjećala i ponosno sam se vratila u stan. Sjela sam za stol i nastavila s preostalim mlijekom u šalici. Pogledala sam gospođu kojoj sam odnijela hranu, a ona, frajla, je to prvo pošnjofala i sve hitila u kontejner!
Osim salame. To je pojela.
Ali mislim, jebotedatejebokotejebo!
Ja odvojim od svojih usta zadnji komad i zadnji decilitar, a ona zafrkne s finim nosom i baci sve!
Pa marš!
Da ne bi dama slučajno pojela pohani kruh, o pas ti kosti! To je preprosto jelo za nju, možda? Koji kurac? Meni, koja imam završen faks, je dobro, a njoj, koja kopa po kontejnerima, nije dobro!?
Bila sam baš ljuta! Razočarana i šokirana.
Kaj misliš, nisam joj donesla litru najfinijeg viskača ili 5 litara domaće rakijice.
To valjda ne bi hitila.
Koza.
No, to me podsjetilo na jučerašnju scenu.
Nakon temeljitog čišćenja tavana sav glomazan otpad smo iznijeli, no to nije bitno.. nego je bitno da smo sve stare odjevne predmete koje smo nekad nosili, a sad prerasli, lijepo posložili u kutije i namjeravali dati Romima iliti Ciganima.
Bilo je tu lijepih skoro nenošenih hlača, malih pidžamica koje sam nosila kao maja cujica, gotovo novih toplih dječjih jakni (djeca brzo rastu), šalova, torbi, cipela, jedan divan rozni kaputić, brdo igračaka.. ma uglavnom sve naše stare stvari koje više ne nosimo.
Dakle, to smo sve spakirali u kutije i dali Romima iliti Ciganima koji su par dana obilazili ulice gdje se iznosio otpad. Kao strvinari su se vozili ulicama ne bi li pokupili nekaj novo, a bačeno.
Ko da ljudi bacaju nove stvari. No, nema veze.
Nakon tog "ispunjavajućeg" čina osjećale smo se ispunjeno.
Majka i ja (nema teksta bez nje)
Pa da se ispunimo do kraja odlučile smo odnijeti sav papir i stare bilježnice u kontejner za papir.
Pa smo to i učinile.
Sve stare bilježnice, račune, papire, pisma, razglednice, upute za rukovanje kasetofonom, vešmašinom i bojlerom.. smo spakirale u nekoliko veelikih kutija i odvezle do kontejnera.
Nakon tog, još jednog, ispunjavajućeg čina osjećale smo se dupkom pune.
I tu je slijedilo razočaranje, vrisak moje majke, šokirana faca, ljutnja, bijes, skoro pa suze.
>>Majka moja je inače jako emotivno vezana za stare stvari - "U tom kompletiću sam te držala dok si bila beba.. Jooj to ti je teta Slavica dala! Isuse, ovo su prekrasne tatine hlače dok smo išli na plesnjake, kaj misliš mu budu pasale? (da majka, stari ima 20 kila više nego onda, stajat će mu ko salivene) Ovo nebumo hitili, dok tvoja djeca dojdu k meni budu si oblekli tu pidžamicu! Ovu haljinu sam si kupila ko cura u Njemačkoj.. Ovo mi je bila najdraža minica, to buš ti nosila, baš bi mogla! Jaj ove igračke bumo ostavili, s tim se budu tvoja djeca igrala! Ove su mi cipele dobre za kopati gorice, ove su strgane ali su dobre, ova jedna fali ali možda ju najdemo.. sve ostaje, ništ nebumo dali!!" – mislim da sam vam dočarala njenu emotivnu vezanost za stvari.<<
Sou, majka i njen krik:
"Gle tu je naša kutija! (kraj kontejnera, Medica kutija..) Gle, to su naše stvari! Isuse! Pa gle, onaj rozni kaputić! Isuse!! Pa oni Cigani su to sve hitili! Jeboimpasmater! Gamad jedna!! Naše stvari! Onu lepu jaknicu! Ana, jel ti to vidiš!?! Pa ja nemrem vjerovati! Ja k sebi nemrem dojti! Gle, tam je ono za suđe kaj sam joj dala! Hitila je i to! Pa krava jedna bez zubi! Tak sam srdita sad kaj bi se za čelo mogla vgristi! Jebomepas ak ne bi! E nebum im više ništ dala! NIŠT!! Bezobraznici jedni bezobrazni! One lepe stvari su hitili, sve kaj smo čuvali.. "
Da ne nastavljam dalje, jedva sam ju namamila debelim komadom friškog špekeca da se vrati u auto i da odemo doma boksat vreću da izbacimo sav taj bijes iz sebe.
I kak da opet pokloniš nekomu nekaj? Tvoje drage stvari oni bace u smeće ko da je šmrkljiva maramica. Ko da su se posrali i pustili vodu. Pa došlo mi je da ih nađem i otuširam ih zlatnim tušem (za sve ljubitelje world piss-a) Došlo mi je da im velim nek si kupe četkicu za zube, nek odu na rijeku i operu se, a ne kaj takvi zmazani i smrdljivi hodaju.
Baš sam bila razočarana. Once again. Ne znam dal im bum više ikad nekaj poklonila.
Oni bokci kao žicaju za kunu, žale se i kukaju Kuma daj ovo, kuma daj ono, kuma joj joj gle nemam za kruh, joj kuma gle dijete mi nema ništ za obući, jaj kuma nek te sreća prati ak mi daš novce..
Ma ne serite. Dok dobijete sve bacite ili si kupite čike i alkohol. Zafrknete s nosom ko da smo vam dali nenosive prnjke. Nezahvalnici!
Valjda su se naučili na to da ih ljudi sažalijevaju i vječito nekaj poklanjaju pa to koriste do krajnosti.
E pa mene više niko nebu jebal v mojoj kuruzi. Nek vam netko drugi dâ svoje drage stvari, koje bute hitili prvom prilikom.
Idem boksat vreću.
Post je objavljen 27.04.2005. u 12:56 sati.