taj ne radi kao noćni čuvar.
Uskoro će izbori, pa mi se ovo čini kao najbolja poruka našim vrlim političarima. Kod nas je političar sinonim za prevaranta, čovjeka koji jedno misli, drugo obećaje, treće radi.
Ne bi to trebalo tako biti, nismo mi ovdje radi njih, nego su oni tamo kamo ih izaberemo radi nas.
I stoji primjedba iz jednog komentara kako Ogulin nema niti je ikada imao nekog u visokim strukturama tko bi se zauzimao za njega i donio mu prosperitet. Moglo se, nije da se nije moglo, i još uvijek se može.
Najviše me smeta kada političari odu na svoju funkciju, i onda na kraju mandata, ili kada ih netko prozove, kažu da nista nisu mogli učiniti, stranačka stega, pa su bili preglasani, nadglasani, pa su postojali viši interesi, pa se uvijek nađe neki lijepi izgovor za ništa što ostane iza njihovih godina na funkciji.
To definitivno nije istina.
Cijelo vrijeme svojeg mandata svi oni uredno uzimaju svoje plaće, dnevnice, naknade za odvojene živote, članovi su nekoliko upravnih i nadzornih odbora za što također dobijaju novac, sjede u raznim županijskim ili saborskim odjelima, tijelima, povjerenstvima i za to sigurno primaju naknadu. I na kraju mandata će primati punu plaću još neko vrijeme, a njihovo staro radno mjesto će ih čekati, ako se ikada na njega vrate.
Dakle, dame i gospodo, ako ste u stanju primati novac i koristiti sve privilegije, onda MORATE BITI U STANJU dignuti svoj glas za one koji su vas izabrali. Morate reći što tišti sve nas, morate to reći svaki put kada vas pitaju i kada vas ne pitaju, morate stalno iznositi naše probleme i predlagati rješenja, morate se boriti za nas. Tu ne dolazi u obzir selektivnost, da od vlasti i položaja uzimate samo ono što vam se sviđa, ako hoćete meso, morate uzeti i kosti. A vi te kosti nećete. I to je problem ne samo Ogulina, nego i države u cjelini.
Ako ste prihvatili sve časti i slasti koje sa sobom nosi politika, onda prihvatite i odgovornost. Ako ne možete, onda odstupite i pustite one koji će imati volje, snage, hrabrosti i obraza boriti se za sve nas.
Netko će reći lako je kritizirati, treba nešto uraditi. I to je točno. Nisam kandidat na izborima, ne natječem se ni za kakvu poziciju, ali od onih koji se natječu očekujem da budu dovoljno hrabri i časni i pošteni da se onda bore. Sigurno je da ima pritisaka, i sigurno da im nije lako, ali budimo relani, za to su jako, jako dobro plaćeni, i nadnica za strah im je poprilična.
I bio bi red da se već jednom trgnu i urade nešto. Nisam pristalica niti biračke apstinencije, pogotovo kada ljudi nakon što ne izađu na izbore kritiziraju rezultate i izabrane. Po meni, ako netko ne izađe na izbore, smatra da je svejedno kakvi će rezultati biti, i kakvi god budu treba se s njima složiti.
U tom slučaju je kritika zaista neopravdana.
I ne stoji da se ne može ništa promijeniti, jer ako se zaista ne može, onda sve skupa nema smisla.
Plašim se samo da će se sve svesti na hrpu obećanja, na velike riječi, velike ideje, da ćemo na LOKALNIM izborima slušati državnu i državničku povijesnu retoriku, da će se prozivati godine i stoljeća koja su davno iza nas, da će se spominjati EU i naša orijentacija za nju ili protiv nje, komparativne prednosti najrazvedenije obale na svijetu i najčišćeg mora, i u svoj toj halabuci se neće govoriti o budućnosti, o poslu, o tome kamo nam ide grad, što će biti s njim i nama u njemu, što će biti s poduzetničkom zonom, bolnicom, kada i kako će se otvoriti nova radna mjesta, što će biti s Bjelolasicomm započetim radovima...
Kao što teolozi vole reći da je najveći uspjeh đavola to što je uvjerio ljude da ne postoji, tako bi se reklo da je plitičarima najveći uspjeh kad uvjere narod da su svi oni isti.
Bilo bi lijepo da me rezultati i ljudi koji budu ovaj put izabrani demantiraju, no nekako poučen gorkim dosadašnjim iskustvom ne očekujem previše.
Ipak ću izaći na izbore, neću dopustiti da baš do kraja manipuliraju mnome.
U jučerašnjoj šetnji gradom oko 15h primjetih da se u "Skadarskoj" ništa ne radi, nema ni radnika ni strojeva. Što me čudi obzirom da su izbori blizu...
Tko zna, možda bi da rade i uspjeli završiti prije lipnja. Jedino se ne zna koje godine.
Pojam Skadar na Bojani potiče od stare narodne pjesme "Zidanje Skadra", koja govori o tome kako su tri brata gradili grad. Kako se u tim narodnim pjesmama često ponavljaju slični motivi i brojevi, tri brata je tri godine sa tristo majstora gradilo grad. Nisu uspjeli ništa napraviti, jer što bi oni preko dana sagradili to bi vile po noći srušile. Uspjeli su tek kada je najmlađi brat dopustio da mu ženu zazidaju u temelje (kao i sve narodne pjesme, govori o junaštvu, ljubavi i izdaji i vrlo je krvoločna).
Na današnji dan 1521. ubijen na Filipinima portugalski pomorac Fernando Magellan, 1791. rođen Samuel Morse (zajedno s Alfredom Vailom autor Morseove abecede), 1822. rođen general, zapovjednik sjevernjačke vojske i kasniji američki predsjednik Ulysses Simpson Grant, 1956. povukao se bez izgubljene borbe boksač Rocky Marciano, 1987. SAD su zabranile ulazak u zemlju bivšem sekretaru Ujedinjenih Naroda Kurtu Waldheimu zbog njegove nacističke prošlosti (kao da o njoj nisu znali dok je bio generalni sekretar?).
Svi nešto poručuju pred izbore, a ovako je nekada pjevao Branimir Johnny Štulić:
"...Uradi nešto za svoju savjest
Ne misli da si sam
Kreni oštro, uzmi stvari u ruke
Zaboravi na strah....
Nema vremena za bolju budućnost
Nema vremena da predahneš
Nema vremena da ziviš jos jednom
Nitko više nije mlad.
...."
Post je objavljen 27.04.2005. u 06:30 sati.