Danas sam napokon bušila pupak... Još u 1. srednje sam ful zapela za to, al mi moji dragi roditelji to naravno nisu dopustili.... Uuuu, sjećam se kako sam bila ljuta... Pa sam se kao i većina ljudi, kojima nije bilo dopušteno bušit se, tješila sa nekim glupim spikama stila : " Joooj, ma to je tako isfurano... Sad su ga svi probušili.... uopće nije fora više.... " ... ma da, da... a u biti sam si to govorila samo da mi bude manji bed što ne smijem.... Uglavnom, onda se nekim ljudima pupkić zakomplicirao, i morali su skinut pierce.... A mene je s vremenom prošla ta faza tlačenja staraca za prokleti pupak.... Pa sam odustala i nikom ništa... I kada je moja 3 godine starija seka, na dan 18. rođendana samo došla doma sa piercom u pupku, rekla sam si: " Pa ako može ona, mogu i ja... sa 18. ..." ... Mama joj je nakon nekoliko mjeseci pierce naravno skužila, pa su uslijedile one spike o gubitku povjerenja i kako to već ide.... Ali, naravno, za tjedan dana prestala se durit i sve je bilo ok... Tako da sam i ja dočekala tu punoljetnost... i taj pierce u pupku... bez obzira što danas stvarno i je isfuran, baš me briga... ionako sam to napravila zato jer mi je slatko, i jer se MENI sviđa.... A ne zato što želim bit kul i njanjanja.... A to što se tiče isfuranog i neisfuranog.... Mislim stvarno, šta danas nije više isfurano... Pa svi imaju pierceve po svuda... Najbolje su mi one spike kad neka nešto probuši.... i onda joj frendica probuši to isto... pa ona durenja... " Joj, sad će svi bušit nos... uff.... " ... pa kao da je to ona izumila... pa je drugi ne smiju kopirat... Ma jao...
Vjerujem da svi u tim pubertetskim fazama imamo neke lude misli u glavi.... Ma sjećam se kad sam bila u 1. razredu.... Pa ja bi nos, pa ja bi pupak, pa ja bi tragus, pa ja bi obrvu, pa ja bi jezik.... Ma sve bi ja... I onda te jednostavno prođe ta zaluđenost... I skužiš da ima i drugih načina da se istakneš i razlikuješ od ostalih... Jer, u biti, pierce te čini posebnim... Pogotovo ako je na nekom neuobičajenom mjestu.... Bahah, meni smiješno kad šetam gradom sa Lukom, Sandom ili Đanom... i onda ljudi onako bulje i komentiraju : " A šta to sve ima na licu, ajme..." .... nekima se sviđa, nekima je tu mač... ovisno o osobi... Ne znam, meni je trenutno namjera još samo nosić probušit... i stavit onako mali dijamantić, ništa napadno i ogromno.... To mi je baš slatko... e, i ono šta Tidus ima.... ne znam kako se to zove, ono na uhu.... e.... to mi je fora.... Za sad imam uši, traguse i pupak... Al da ću sad bušit vrat ili obraz ili bradavicu ili klitoris ili štatijaznam.... samo da budem posebna, i zato jer to nije isfurano.... e pa neću....
I kolko god je to meni glupo, stariji ljudi, profesori, naši budući šefovi na kraju krajeva, su poprilično konzervativni... Jao, smiješno mi je ful kad neki starčići onako dođu Luki: " Ma ča ti je to? Ma skini te čavli s glave! Lip si dečko, al ti to ne treba... " ... A i sigurno će profesor na faxu, recimo na ispitu, drukčije gledat nekog stundeta sa dredovima, piercevima i sličnim stvarčicama, od nekog urednog studenića sa lipo zalizanom kosicom i pristojnom oblekicom.... Baš sam prije nekih mjesec dana čitala u nekim starim novinama intervju sa Benjaminom Perasovićem... onim sociologom poznatim, koji predaje na filozofskom u Zgu.... Pa je isto pričao o tim subkulturama, i prihvaćanju, tj. neprihvaćanju takvih ljudi od strane društva... Totalno dobro zbori taj čovjek.... Ful mi se čini... normalan i pristupačan... Heh, kad smo u Zadru bili u hostelu na grafiti jamu, pa je bio on sa još par studenata... smiješan onako sav usporen, flegmatičan, s onim dredinama iza, široko obučen, tamo puštao muziku.... kad ono, štovani sociolog, i predaje na faxu.... nikad ne bi rekla.... fora :)
No, dosta filozofiranja o piercevima... Idem jest jabuku... njami, onu tvrdu, zelenu, kiselu.... te su najbolje... :) ajd LN***
Post je objavljen 27.04.2005. u 00:26 sati.