Bauk zločestoće kruži posvuda oko nas. I tamo gdje se najmanje nadaš, eto ti nekakvog novog druga Šime Bruta i oštrica zlobe zabija nam se u leđa. Ta oštrica zlobe ovih se dana zabila u leđa TV ekipe s kojom godinama radim. Evo o čemu je riječ.
Jučer mi prijatelj Branko Uvodić pokazao tri pisma koja ovih dana kruže glazbenim tamburaškim nebom i televizijskim kuloarima. Uglavnom, autor pisama na pasja je usta, kako bi rekli ljudi iz naših krajeva, izvrijeđao HTV, Uvodića i sve koga je stigao, e ne bi li sebe promovirao kao spasitelja tradicijske kulture u Hrvata. A autor pisma je Šima Jovanovac, pisac glupavih tamburaških tekstova, skladatelj lakog tamburaškog notnog štiva, producent i proizvođač nosača novo-skladanog tamburaškog tamburanja, direktor i jedan od onih koji su pokrenuli Festival hrvatskih domoljubnih pjesama i pjesmuljaka.
Pa je Baja Šima, osmislio kampanju protiv HTV i moga prijatelja Uvodića. I to samo zato što HTV nije zainteresirana da izravno, ili bilo kako drukčije, prenosi Brodfest, festival kojim Šima, ili Šimo kako se u ovim pismima potpisuje, manipulira već godinama.
Pak je Šima Bećarina smislio kako će napakostiti prijateljima. Napisao je nekakvo protestno pismo i poslao ga na razne adrese, tražeći da se to pisamce potpiše. Uglavnom sadržaj pisma nije ni tako loš, jer potpisnici traže da HTV posveti više pažnje (i programa) hrvatskoj tradicijskoj kulturi.
Pismo potpisaše Institucije i ljudi i tu bi priči bio kraj, ali nije. Naime, Bećarina se zaigrao pa je napisao sasvim nova pisma, prilično nepismena, u kojima vrlo vulgarno blati sve oko sebe.
Ispod tih pisama stoje potpisi vrlo uglednih ljudi, štoviše gradonačelnika nekoliko slavonskih gradova, pa je nastala strašna frka.
Naravno, slova sve govore. Pročitao sam pisma i rekao da ne vjerujem da su ga, u takvom obliku, potpisali svi ti uglednici. Naime, te gradonačelnike znam i osobno. Sve su to pismeni ljudi i, siguran sam, ne bi potpisali pismo koje bi dobilo jedinicu od učitelja u osnovnoj školi. Toliko je nepismeno, nedorečeno, a da pritom ne spominjem i bezobrazne insinuacije.
Kad smo pismima tako prišli, Uvodić je nazvao gradonačelnike i druge ugledne potpisnike i vrlo se brzo razotkrila Šimina rabota. Naime, oni su Uvodiću poslali originalan tekst koji su potpisali, pa je naš Šima tako izgubio čak i ono što nije imao – ugled!
Uh, baš sam se raspisao o tome. I to zato što me ljuti kad se lažima i petljancijama pokušava manipulirati čak i prijateljima. Jer Uvodić je Šimi uvijek bio prijatelj. Srećom, ja nisam. Nije mi bio simpatičan kad sam ga upoznao 1993. godine. Imao je nešto u sebi od nadimka kojim ga označiše njegovi znanci, dakle ljudi koji ga bolje poznaju, iz iste branše. Ne volim ružne nadimke, pa zato i Šimin nadimak neću spominjati.
Inače na HTV mi je danas bilo sjajno. Susreo sam dragog mi prijatelja Egona Šoštarića, režisera s kojim sam surađivao punih 35 godina, a možda i više. Egon je u mirovini, ali je vrlo vitalan, zdrav… kad biste ga vidjeli rekli biste da je čovjek u najboljim srednjim godinama, toliko je uščuvan. I odmah se počeo zezati. Uhvatio me ispod ruke i kao nas dvojica već hodamo Lijepom našom. Morate znati da je Egon pravi pješak, pa smo se tako zezali, hodajući dugim HTV-ovskim hodnicima. Potom me odveo u redakciju Darije Marijanović, Dobro jutro Hrvatska, i tamo dogovorio da me cijela redakcija, u izravnom prijenosu, isprati na dug put.
Naravno, ja sam stara sentimentalna budaletina, pa su mi se suze spustile niz neobrijano lice zbog toliko pažnje.
Inače o mome se putu puno priča među mojim prijateljima i prijateljicama. Eto, jutros, s Vesnom Spinčić sam se dogovarao gdje ćemo se sresti i pješačiti. Ja inzistiram na kući pokraj mora, u kojoj je svojedobno imala zaista ugodno ljeto, a to ljeto je Arsen Dedić ovjekovječio pjesmom Kuća pokraj mora. Ne znam kako vi, ali ja Vesnu volim godinama. Znam je još kao 19-ogodišnju nevjerojatno lijepu djevojku, zbog koje sam, na trenutak, bio izgubio i ono malo razuma kojeg sam tada imao.
I s Joškom Martinovićem sam dogovorio da me povremeno prati. Joško radi u sobi do naše sobe i često navraćam k njemu. Ima vrlo dobru mladu ekipu i volim s njima popričati. Naravno, i oni će mi se povremeno pridružiti u pješačenju.
Ima jedan zanimljiv komentar kojeg mi je uputio Sidranov Malik. Savjetuje me, jaran, da učinim nemoguće. Naime, uz obveze koje imam na putu, a to je svakidašnje pješačenje, pisanje, fotografiranje, snimanje, druženje itd., Malik me savjetuje da put potpuno komercijaliziram, kao da ja to znam i kao da ću i to moći raditi, naime, prodavati se okolo kao blogovska kurva.
Neće ići, moj jarane!
Post je objavljen 26.04.2005. u 22:35 sati.