Ne znam što da pišem. Sjedim pred ovim prozorom i zujim ko bedak. Onda sam potvarala sve moguće portale koji postoje u nadi da će mi neki od tekstova potaknuti maštu, dati inspiraciju. I opet ništa. Htjela sam napisati nešto veselo. Htjela sam napisati nešto sexi. Htjela sam napisati nešto, prije svega zanimljivo. Ali u glavi rupa. Praznina. Jedno veliko ništa.
Jedini efekt koji su ti tekstovi ostavili na mene je gađenje. Zašto? Zato što po svuda piše nešto o silovanjima, većinom djece. Djeca iz Caritasovog doma su seksualno maltretirana, ali je stvar skrivana zato što je neki tamo tajnik, nekog tamo qrca bio oženjen za neku tamo rođakinju Jelene Brajše (ravnateljice Caritasa). Sad se on razveo pa nema više potrebe za skrivanjem i stvar je isplivala na površinu. Ali Brajša kaže da nije bilo seksualnog zlostavljanja, nego su ih samo malo tukli... Pif, kaj koja šljiva sim-tam.
Onda najnovija vijest - mladu riječanku (17) su silovala dvojica, a treći je gledao. A jedan od te dvojice je već osuđen za silovanje i čeka izdržavanje kazne. Na slobodi čeka, naravno. Kako drukčije?
Uopće ne znam koji je to klinac dešava. Možda da legaliziramo prostituciju bi bilo lakše. Možda bi neki rađe platili za sex, nego da siluju. Ali bojim se da ne. Vjerojatno je njima ta patnja i otimanje hrana za dušu... Nažalost...
Ne znam. Totalno je to sve glupo. Razočaran sam kakve sve budale na ovom svijetu žive. Toliko sam razočarana da nisam u stanju čak niti reći nešto u svom dobro poznatom stilu - tipa da bi im jaja odsjekla i onda ih njima nahranila.
EDIT: Ah da, baš si razmišljam da bi mogla i jedan putopis načvrčkati... Ajde, od sutra putopisanje i putopisno prigovaranje, destinacija iznenađenje!
Post je objavljen 26.04.2005. u 21:22 sati.