Napisala sam post. Ostao mi je na poslu.
Zašto?
Jer nismo bili onlajnani cijeli dan.
Zašto?
Jer hatenetovoj deesel usluzi jako smeta kiša. Nekaj im se spobrćkalo. Od kiše koja je padala.
Na kraju radnog dana sam si ga htjela mejlati doma (post).
Ali neće ako nisi onlajnan. Go figure.
Je li današnje društvo u ogromnom broju segmenata potpuno ovisno o Internetu? Ako nije, zašto sam danas dvadeset puta automatski kliknula na plavo E? Bolje da me stave u kuću s vanjskim klozetom nego da mi ne daju na Internet. Jel to vama normalno? Što smo mi, mali čvorići-raskrižja u nekom fiktivnom svijetu ili ljudi od krvi i mesa? Je li mreža paralelna dimenzija? Sve znati - je li to prokletstvo ili blagoslov?
Ima li netko plavu pilulu za posuditi?
Ilustracija:
Pri pisanju gornjeg odlomka (da ne kažem posta jer bi se milijuni istih mogli uvrijediti), fino mi je nasjela poanta s pilulom iz Matrixa. Međutim, neobožavateljica kakva jesam, pojma nisam imala je li za istinu bila
crvena ili plava pilula.
U svijetu bez mreže, jedini način da to saznam bio bi da ponovo rentam film, ili nazovem nekoga. I jedno i drugo potrajalo bi.
U svijetu s mrežom, u Google je dovoljno upisati
blue pill matrix. I
vojla.
Ako želite esej o filozofskom značenju izbora između crvene ili plave pilule, imate ga
OVDJE.
Ako želite esej o profilu ljudi koji bi radije uzeli plavu pilulu, imate ga
OVDJE.
Ako želite točno taj isječak dijaloga iz filma, naći ćete ga
OVDJE.
A
OVDJE imate daljnja lamentiranja o prirodi izbora između crvene i plave pilule, uz etičke i ostale implikacije.
Mislim da daljnje linkanje nije potrebno.
Uz mrežu, ne možemo ostati gladni informacija. Ako je nema na mreži, onda je to vrlo glupa i nepotrebna informacija.
Zvuči glupo, ali nekad žudim za žudnjom za informacijama.
A onda dođem pameti.
I kliknem na plavo E.