Dok mi sjedimo u svojim domovima, tipkamo za kompjuterima, brinemo se oko malenih prizemnih sitnica koje nam ne daju mira, u jednom Caritasovom dječjem domu u Brezovici, ta malena i malo veća stvorenja proživljavaju takve horore koje mi nismo u prilici vidjeti niti na tv-u.
Sexualno iskorištavanje, mentalno iskorištavanje, batinanje, uskraćivanje hrane, pažnje, ljubavi i drugih osnovnih preduvjeta za kako-tako normalan život samo su dio onoga što ta jadna djeca s posebnim potrebama doživljavaju i proživljavaju.
Voditeljica doma, Jelena Brajša u više je navrata poušala ublažiti i demantirati optužbe laganim iskrivljivanjem istine.
Tako da smo od nje mogli čuti da je posve normalno malo "življu" djecu udariti i tresnuti, jer bože moj, kako bi inače mogli s njima izaći na kraj.
Također smo od nje mogli čuti da dječaci u dobi od 11 godina, koji ako su RETARDIRANI U GLAVU nisu u tijelo, razgovaraju i ispituju svoju sexualnost i to na taj način da neki od njih tjeraju mlađe da im "diraju i ližu" spolovila i anus.
Ovo je samo dio strahota, no po meni je ipak najnajnajstrašnije od svega da je čak i Kaptol zažmirio na oba oka kad se o ovom slučaju radi.
I opet se pitam, kako to da gospođa dječja pravobraniteljica (ne sjećam joj se punog imena) prilično burno reagira kad Marina iz BB-a javno pokaže sise, (jer naravno, to KVARI našu djecu), a kad se o ovom, nehumanom, neljudskom, pokvarenom i poremećenom činu radi, onda od nje ni traga ni glasa.
Dragi roditelji i vi koji to niste, ja ne znam kako pomoći toj djeci osim na ovaj način, ne znam kako im pokazati da je život ipak lijep i da za njih ima nade.
Reagirajte zajedno sa mnom, složimo peticiju da se taj izrod makne iz tog doma, da se na mjesto te užasne, nehumane žene stavi neka normalna, kvalificirana osoba, da djecu umjesto domara čuvaju kompetente osobe.
Ljudi, oni nas trebaju.
Mi ne živimo zbog sebe.
Pomozimo im.
Molim vas!
Post je objavljen 26.04.2005. u 15:16 sati.