Kada vam je bivsi Predsjednik Izraela susjed, a uz to jos odlucio biti pokopan u Or Akivi (velikane Izraela se inace sahranjuje na posebnom dijelu groblja na Brdu Herzel u Jeruzalemu), onda na dan njegovog pokopa morate izorganizirati zivot malo drugacije. Od ranog jutra oko vase zgrade okupljaju se policijske snage svih vrsta,
a iznad obliznje kuce lebdi cepelin sa kamerama koje biljeze sve sto se u okolici dogadja. Ako pogledate dobro, uocit cete policajca i na krovu kuce ispod cepelina.
Ako dosta rano krenete, dakako pjeske jer do tamo ima manje od stotinu metara, moci cete se na plocniku Doma kulture pribliziti ljesu kojeg cuva pocasna straza i dok vojni rabini citaju psalme, uvjeriti da ispod drzavne zastave tijelo sedmog Predsjednika Izraela (1993. - 2000.) lezi u najjednostavnijem drvenom mrtvackom sanduku.
Jer Ezer, a tako su ga svi zvali buduci da je bio do kraja prirodan i neformalan covjek, koji se je znao pribliziti svakome, bez obzira na njegov drustveni status, poceo je vojnicku karijeru 1941. godine kao pilot britanskog RAF-a i do kraja zivot je najvise bio i ostao avijaticar. Avijaticari misle brzo, a Ezer je govorio jos brze nego li je mislio, sto su mu neki zamjerali kada se otisnuo u politicke vode i bio ministar u nekoliko Vlada. Bio je pionir izraelske avijacije i 8 godina njezin zapovjednik. Zato je jutros nad ljesom uz zaglusnu buku nadletjelo nekoliko F-16 i njihanjem pozdravilo svog zapovjednika,
a tocno u 17,00 kada lijes bude polagan u zemlju preletjet ce citava eskadrila "101" , kojoj je Ezer pripadao sve dok u 75-toj godini nije vratio kacigu.
... i evo ih, dolaze ...
Post je objavljen 26.04.2005. u 15:18 sati.