Arsena Dedića ni u bolesti muze ne napuštaju i na radost svih nas on i dalje stvara i piše neumorno, pa me neizmjerno veseli da vam iz zadnjeg broja Feral Tribunea mogu prenijeti njegovu novu pjesmu koju Arsen posvećuje nekim svojim prerano otišlim prijateljima
Strofe o kantautorima (Arsen Dedić)
Kantautori žive kraće
imaju pravo, zašto ne bi
oni i Bogu nešto znače
zato ih rano uzima sebi
Kantautori žive kraće
ne ispunivši zadatak
za ove zabavne pjevače
k'o ljetna noć je život kratak
De Andre
kantautora prava slika
oteli su ga, kad nisu dijete
al' njemu je dobro, dragi svijete
u krugu razbojnika
Endrigo
dva moždana udara
posve odmjeren i mudar
kako je uopće
došlo do sudara
Paoli
dragi moj Paoli Gino
previše iskren, ili glumac
za one koji vole fino
pjevajući je mrtvac
dragi moj Gino Paoli
on predstavnik je rijetke kaste
i na kraju ga zavoli
publika kad odraste
Visocki
takav je glas od silnog trenja
pio je strašno, do istrebljenja
mag samouništenja
jer što će njemu
Arsen i Špišić
preneražen je tolikom tamom
i nemoćan je
pišić - psić
pred Zagonetnom damom
Kantautori žive kraće
a oni drugi žive duže
poezija više ne skače
ona se mota ili puže
Kantautori žive kraće
prateći svoju sudbinu
i malo tko za njima plače
osim u času kad se vinu
Kantautori žive kraće
o tom zanatu ovisnik
svjestan je svoje zadaće
i ovaj dolje - potpisnik
Preuzeto iz Feral Tribunea, broj 978. od 18.lipnja 2004. (str. 40)
Post je objavljen 23.06.2004. u 11:38 sati.