Pregled posta

Ante, majstore!

Fakat nam se u zadnje vrijeme puno stvari događa, dinamično neko vrijeme.. Preživjeli smo dva sprovoda i vjenčanje na međunarodnoj sceni, a na domaćoj sceni svjedoci smo toga da svećenik iz Runovića spizdio 200-tinjak milja kuna svojih suseljana na hot-line. Ajde, bar nije bila pedofilija ili neki sličan zločin u pitanju, a pronevjera love.. jebemu, ni prvi ni zadnji Hrvatin, jel se to tak' kaže? Uostalom, seljani su mu oprostili, to je najvažnije, jer je i tako to njihov novac, hehe. Oni ga žele nazad, plus pomoći će mu, kažu, koliko god i šta treba da se riješi te ovisnosti! Komuna za odvikivanje od porno-telefona! Dolazit će u Runoviće razno-razni fetišisti i perverznjaci na skidanje s fetiša/perverzija! Nevjerojatno! Nego, ne mislim se sad osvrtati ni na staru foru Hajduk 1., Ivan Pavao II., a bome ni na Benedikt XVI., Dinamo 17., ne mislim se osvrtati ni na posrnulog runovićkog franjevca, ali mislim nešto o vjeri, svojoj vjeri..

Naime, za sebe ne bih rekla da sam vjernica, a nisam (više) ni ateistkinja, objasnit ću zašto malo kasnije. Imala sam svoje faze agresivnog ateizma do prije par godina. Sad više nisam tako gruba prema konceptu vjere, iako sam još krajnje nepovjerljiva prema crkvenim institucijama. Prije moje faze ateizma bila je duuuuga faza prinudnog katekizma. Što će reći da sam morala ići u crkvu, jer se u crkvu uvijek išlo. Kao fol bila je demokracija u našoj obitelji, ali u smislu da sam mogla birati hoću nedjeljom na jutarnju misu ili na misu u podne. Uvijek sam birala jutarnju misu, da stignem na tradicionalno partizansko-oslobodilačke fimove u repertoaru tadašnjeg jugoslavenskog jutarnjeg programa. Ti filmovi bili su pravo osvježenje u ono doba, generacije su žudjele za nedjeljnim filmovima, osjećaj koji današnja mladež neće, nažalost, nikada osjetiti.. Drugi razlog zašto sam išla na jutarnju misu bio je taj što je trajala bar dva'est minuta kraće od one druge, podnevne. Juhu!

Krvariti od dosade

Iskreno, meni je zaista uvijek bilo ubitačno dosadno na misi. Znala sam cijelu misu napamet (moguće da je još uvijek znam) i uvijek sam jedva čekala ono rukovanje/pričest, jer sam znala da se bliži konec. Rukovanje i pričest bi mi bili jedino razbijanje misne monotonije. Najgore bi mi bilo ako bi se toliko zadubila u tkoznakoje svoje misli da ne bi skužila da se treba ustati ili da treba sjesti za vrijeme mise. Znate onu facu, stojiš, pogled u prazno, usta poluotvorena, malne slina curi niz bradu, klatiš rukama, lagano se ljuljaš naprijed-nazad, dok se ne smrzneš od pogleda nekog fundamentaliste-vjernika koji te upozorava da nešto odvratno pogrešno radiš, tj. da sjedneš. A i to su bili rijetki trenuci, jer znate, djeca baš uživaju stajati 45 minuta i slušati neke totalno nepoznate i naštrebane stvari s crkvene bine dok u isto vrijeme gledaju u doljnji dio leđa (da ne kažem guzice) baba ili deda ispred njih, koji na njihovo teško razočaranje i bijes nisu uspjeli uhvatiti stolicu za sjesti pa sad iz protesta prde. No, zakasniti sekundu-dvije prilikom ustajanja na misi, ono.. taj jedan trenutak nepažnje mogao vas je koštati hrpu prijezirnih pogleda! To je moglo značiti: a) da ste se došli samo ugrijati/rashladiti (ovisno o godišnjem dobu) u oveću prostoriju zanimljive arhitekture, b) da vam je užasno dosadno i potpuno ste nekoncentrirani, c) da ste pod jakim utjecajem lijekova za smirenje i antidepresiva koji su vas učinili bezvoljnim i letargičnim, d) da je Parkins učinio svoje, e) da ste pentakostalac, Džehova ili pravoslavac, f) da ste jednostavno glupi.

Ante, prezime mu ne znate

No, raspisala sam se previše, iako sam htjela pisati o nečem drugom pa se uvod za pravu temu mog današnjeg posta pretjerano produžio. Ima na onoj Iskrici, znate već taj site, jedno od pitanja jeste li vjernik i, uglavnom, ima nekoliko ponuđenih odgovora (jesam, nisam, možda), a jedan od odgovora baš odgovara meni - vjerujem kad mi je teško. To vam je i blaga verzija onog skeča u paklu s Crnom Gujom, kad ulaze u pakao grupe ljudi, on ih pozdravlja, a između ostalog u monologu je i oooo, ateisti, dobar dan, malo ste se zeznuli, ha? i zloban cerek vraga-Crne-Guje. (o, majkumu, pa ne bih baš da se tak' zajebem! pametnija sam od toga! ).

E sad, u kojim ja to trenucima postajem praktični vjernik? Vidite, ja vam imam jednog omiljenog sveca. Nije najomiljeniji, jer je samo jedan jedini. Da stvar bude simptomatičnija moja baka i njena mama i moja mama (bakina kćer i unuka moje prabake) zavjetovale su se toj osobi. Uglavnom, radi se o sv. Anti. Sveti Ante je meni totalna legenda. Uglavnom, on vam je kao ministar za izgubljene stvari. Kad nešto izgubite, pretražite sve živo i to ne možete naći, samo pomislite joj, sv. Ante, daj budi frend, ovoono, ajd mi pomozi to i nađi, e najjači si, znaš da te ne bi inače smetala da mi nije jaaako važno" i moj Ante opaaa i vi to brzo nađete. E, uvjerila sam se u to puno puta. Sad jel to ipak moj razum, intuicija, očaj (pa već svuda to nešto tražim), slučajnost, ne znam.. ali svaki put se *to nešto* našlo. Pametnom (kao ja) dosta!

I neki dan tražim neke papire, nema ih, ubila sam se od traženja, hitno mi to treba, ubit ću se ako to ne nađem, postajem razdražljiva, stara čeka da joj to dam.. i kažem staroj pa nema gdje bit ako nije u dnevnoj, sve sam pretražila bila.. U spavaćoj je ormar, krevet, televizor, u kuhinji je kuhinja i dijelovi za kuhanje, u smočnici ne stane ni list papira, ono.. ne znam više gdje bi bilo.. i ispali stara odjednom vidi u predsoblju. U predsoblju je samo obuća (bez ičega, to je dio stana koji još nije prošao renoviranje). I pomislim ja koja glupost, odem tamo, sad već pogađate, jebote!, papiri tamo. Nisam mogla vjerovati, u nekom fasciklu, kliznulo vjerojatno kako sam ulazila u stan, ono skidala se i to šutnula negdje usput, kasnije zaboravila, zatrpalo ga koješta, ali nikad mi ne bi palo na pamet tamo pogledati. I stara slavodobitno sv. Ante mi je rek'o. O-o! Evo ga!!

Demokracija je previše prepriprosta za raj, čini se

Uglavnom, meni bilo smiješno, ponovila je ona to još bar tri-četiri puta u sljedećih par minuta, uz onaj pobjedonosni šta sam ti rekla i ja se stala zajebavati, digla ruke iznad glave i plješčem Aaaanteeee, Aaaanteee , znate ono k'o na nogometnoj utakmici! Zatim sam uzela, oni koji znaju znat će, glazbenu podlogu iz Deeejooo, DeeeEeeejooo, Deeejooo, majstoreee pa ti si.. itd., samo sam ja pjevala Anteee, AaaaAaanteee, Anteee, majstore pa ti si... (Deju, inače, možete skinuti s Nostalgije.) I rekla sam ako ikad budem napisala ikakvu knjigu da ću u posveti umjesto "hanibaniju", "djeci", "dragom seksualnom junaku", "ocumajci" i sličnim forama, ja knjigu posvetiti "crkvenom junaku sv. Anti". Ustvari, ne znam događaju li se i na nebu nekakvi izbori, borbe za prevlast i slično, ali mislim da bi Ante-the-Saint sigurno prikupio znatan broj glasačkih listića i bez koaliranja s nekim drugim svecem. Onda sam se još zajebavala na račun sv. Ante, ali onak' simpatično, stara je rekla da sam bezobrazna i sve, da mi Ante više neće pomoći i još neke prijetnje, a ja sam rekla da je Ante jedini zezator među svecima i da mu to ne smeta, jer bi inače davno dignuo ruke od mene. Ali da on kuži fore i sve i da mi zato baš i paše. Pa šta su svi sveci bez smisla za humor, neka namćorasta zlopamtila koja samo čekaju da nešto skriviš?!

Inače, stara mi uopće nije neki vjerski fanatik, u sve joj možeš dirati, ali u sv. Antu nikada! Njoj je sv. Ante kao što je većini bio Tito. Ili kao što je obitelji Tuđman bio Franjo. Ili kao što Karla D. P. ima svog Antu. Pomišljam da je to nasljedna situacija, jer evo i ja sam već razvila sklonosti prema dotičnom svecu. Fakat mi je simpa. I uvijek reagira brzo, ne gnjavi s nekim uvjetima, ne ucjenjujete te, ne uspoređuje te s drugim (ne)vjernicima, već iskreno pomaže! A s druge strane, tko zna, svašta je mom paranoičnom mozgu palo na pamet. Možda te lukavo privuče preko tih fora "izgubljeno-nađeno" tako da bi te navukao na vjeru.. (Hm, ne smijem dozvoliti crvu sumnje da razdire moju vjeru prema Anti!)

Možda sam postala vjernik, možda nikad nisam prestala bit, možda sam ateist s devijacijama, možda sam stvari počela gledati s praktične strane pa, ako raj bude bio tamo gdje vjernici kažu da je, ipak imam nekog (sv. Antu) u rukavu (eee od kad sam se ja njemu obraćala i pogled u daljinu). Da se razumijemo, i dalje sam protiv crkvenih institucija, prijašnji papa mi je bio okej, ali s ovim sadašnjim definitivno mi nešto nije u redu. Kako god, dokazano je da narod još uvijek treba vođu i da kult-ličnost is not dead, već čak štoviše, što dalje ide to nam više trebaju autoritarni lideri.

Ruka koja usisava po grobljima

E, da! I još nešto! Bila sam jednom u Padovi, tamo je sv. Antunović umro, ima njegova crkva. I kažem ja baš staroj joj brrr kad se sjetim te Padove uvijek se sjetim neke grrrozno skvrčene ruke, to je kao ruka sv. Ante, onak smežurana, grozno.. Vidiš ruka samo do zgloba, kao iz horor filmova iz 80-tih kad idete grobljem po noći pa odjednom iz nekog gruba *suuuuuuk* - nečija ruka iskoči i uvuče vas žive zauvijek u grob. Nema čovjeka kojemu takva jedna scena bar jednom u životu nije proletjela mislima na groblju! E takva jedna ruka! Zato ja po groblju uvijek cik-cak i što nagliji pokreti, često iznenada ustuknem i rijetko se zadržavam pokraj nebetoniranih grobnica.

Onda mi je stara rekla da sam pomiješala, da to nije ruka sv. Antiše, nego je to ruka jednog drugog sveca po imenu Leopold. Ruka je, iako ne znam zbog kojih razloga, sačuvana do današnjih dana u nekoj tekućini. Huh, pao mi je kamen sa srca, jer je to bilo jedino što mi se nije svidjelo kod Antuna. Bila sam u zabludi. Uostalom, pogledajte koliko je taj Leopold, zapravo, bizaran - ostala ruka za njim. Za Lea nikad ne bih mogla glasati na izborima svih-svetih! E da, ako hoćete nešto zaista bizarno-katolički vidjeti, ako već i niste, skoknite kod Lucero, tamo ćete naći kojekakvih zanimljivosti. Crkva od ljudskih kostiju! Ma, čovječe, koji crni hororci iz 80-tih, ova je crkva majka svih hororaca! Kao što je.. ne znam.. Hussein majka svih diktatora.. ili Stefan Lupino majka svih seljaka.. ili Jadranka Kosor majka svih razvojačenih PTSPTSpP branitelja s ilegalnim naoružanjem.. ili Ante Pavlović majka svih doktora.. ili..




P.S. U majkumu, jesam ga dobro razvukla ovaj post, 'ajd' dobro i tak' nisam 2-3 mjeseca pisala..

E, da, u ponedjeljak sam prevalila 100,000 posjetitelja.. ajmeeee.. koja čast! Koji broj! Mrak. Dirnuta.



Post je objavljen 26.04.2005. u 16:52 sati.