U jedan sat shvaćam kako mi se opet od svega kao vrti u glavi i da bi bolje bilo da popijem još jednu kavu. Alison Moyet iz doba bivanja u grupi Yazoo s pjesmom «Only you», koja se vrti po ne znam koji put od jutra, daje zadnju korekciju danu bez boje, okusa i mirisa, koji je prazan i usporen do nepojmljivosti.
U čajnoj kuhinji nalazim jednu ispijenu šalicu čaja i dvije ispijene visoke čaše za pivu. Znam da se ujutro pije čajek za zdravlje, a sada vidim da iza ručka ide pivce za živce. Jedino se tako može stabilno i čvrsto opstati na braniku posla.
Što je posao? Uvredljiva stereotipna dosada besmislenog bavljenja u kaotičnom okružju negativnih i nepovoljnih vibracija i nepoznatih shema. Mislim da plovimo kao neki vikinški brod kojemu su na pramcu zaboravili ugraditi figuru koja bi ga trebala štiti od svih nepovoljnosti koje zasigurno nosi sa sobom budućnost. Kakve šanse ima takav brod? Hoće li stići uspješno na drugu stranu? Imamo li zalihe?
Post je objavljen 26.04.2005. u 13:18 sati.