Sprema se kao "senzacionalna" rekonstrukcija Vlade, odlaze Mlinarić (who the fuck is Mlinarić, anyway?) i Škare-Ožbolt. Premijer nam se u prčevito-splitskoj maniri naljutio na Predsjednika jer je ovaj Vladi udijelio negativnu ocjenu. Danas je, pak, demantirano da se mijenjaju ministri. Show must go on. Ali koga briga više? Ova Vlada je toliko jadna po svojim postignućima nakon već godine dana vlasti, da se cijela promijeni preko noći, po rezultatima vjerojatno ne bi ni primijetili.
Počelo je kilavo, sklapanjem saborske većine. Zatim su stvorena mega-ultra-turbo Ministarstva čija imena jedva stanu u dva retka na papiru.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,
Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Naravno paradoks je u tome što bi na čelu tih ministarstava trebali biti i super-sposobni ljudi, a mi im većini ni imena ne znamo, pa makar i po lošem. Pod izlikom samnjene i efikasne Vlade dobili smo i glomaznije institucije, a armija činovnika se samo stisla pod jedan krov da ih se teže primijeti.
Zatim je Sanader, kao personifikacija ove Vlade i jedina jaka ličnost, nastavio sa pobjednosnim hodom prema Europi i nizom simboličkih gesta koje su dobro prihvaćene. Mora se priznat, u početku je zračio optimizmom, potpuno je zasjenio bezvoljnog Račana, imidž nove vlasti izgrađen je pozitivno. Nažalost, na tom imidžu i simboličkim gestama je uglavnom i sve ostalo. Na vanjskom planu zajeb u vidu suradnje s Haagom. Na domaćem planu sam Sanader nije ni stigao ništa napraviti jer je bio zauzet sa EU, a od njegovih ministara je bilo previše očekivati da sami nešto naprave. Počela su kola klizit nizbrdo, domaći problemi izviruju ispod tepiha, a nema novih šarenih pakiranja i iluzija koje bi Sanader ponudio, jer je najveća šarena lopta EU, odgođena na neodređeno vrijeme. Otišli su Žužul i Hebrang, Jadranka Kosor se debelo iskompromitirala i kao predsjednički kandidat i kao ministrica. Trebali bi otić Mlinarić i Škare-Ožbolt, Matulovićka se natječe za Zagreb, ostali su nevidljivi. Dogodio se u međuvremenu i Glavaš. Logično, kad stranku gradiš jakom rukom, kad se izgradiš kao jedini lider, onda ti fali kadrova. HDZ-u očajnički fali kvalitetnih i sposobnih ljudi.
Rezultati većine ministara su mizerni. Što je napravio Kalmeta u svom turbo-resoru, osim par skandala? Ministru policije pred nosom se događaju masakri. Za ministra gospodarstva i ministra obrane ne znam ni da postoje. Kosorici je otpušteno barem 5 suradnika zbog raznih malverzacija. Novog ministra zdravstva dočekao štrajk. Financije su nam poslovično u banani. I tako dalje...
Nekidan pričam s prijateljicom koja radi u privatnoj firmi o tome kako ide posao i rekla mi je znakovitu rečenicu "A tako, nije baš dobro, totalno se vidi da je HDZ na vlasti." Kako to? Pa opet se zavrtio krug neplaćanja i nelikvidnosti, država opet duguje svima, a onda svi oni drugima, opet se rade kompenzacije, pa za obavljeni posao nećeš dobit pare, nego ako si sretan, nekakvu robu, svinjske polovice, hrpu cementa, novi mobitel, šta ja znam...
Najveća komedija zabune je u tome što HDZ, kao stranka desnog centra daje lovu za socijalu (naravno, radi glasova), a SDP je kao lijeva stranka u svom mandatu više štitila gospodarstvo nego socijalu. A po svakoj političkoj teoriji i praksi u Europi i svijetu trebalo bi biti upravo obrnuto. I sad ti budi pametan u ovoj zemlji i izađi na izbore :)
Poanta je da se nakon godinu dana ove Vlade većina Hrvata osjeća kao na ovoj gore slici. Opet nas HDZ davi svojom vlašću pritom nas sveudilj uvjeravajući kako nam je u stvari dobro.