Puf pant, puf pant, nemrem dihat, vrug te skeljil... Već nekoliko dana ima problema sa (ne)spavanjem, što nije predstavljalo problem ovaj vikend jer sam mogao spavati po danu, ali početkom radnog tjedna, ovo se pretvara u noćnu moru. To jest, dnevnu moru. More bre. Sve je počelo u subotu jutarnjom meditacijom gdje su mi se otvorila nova vrata u svijesti, najznačajnija do sada. To su ona vrata koja su do sada uvijek ostajala zaključana i skrivena iza zavjese nus-produkata kojima sam dugo vjerovao da su moj glavni problem. Dakako, radi se o seksualnosti, a što drugo. Svijest je konačno, u meditaciji, provirila u taj dio psihe i instuitivno osjetila da se tamo nalaze pravi odgovori, a ne u beskonačnim razmišljanjima i nadmudrivanju negativnih aspekata mog karaktera s kojima nikako nisam mogao izaći na kraj. Kritike, agresije, pohlepe, neiskrenosti i druge slične osobine odjednom su se sakupile pod jedan zajednički nazivnik: seksualnost. Izravan dodir s tom energijom, prije nego li će se oformiti u oblik želje, nagona, potrebe itd. i uvid u mogućnost drugačijeg ophođenja s njom, kao i izravne povezanosti sa gore navedenim karakternim osobinama, ostavio me nijemim. Nijemim ne od sreće ili od ushita, već od samog pogleda u TO. Iste večeri sam završio na mjestu iz kojeg se bilo nemoguće izvući - večera s amabasadorima. Kako je odmicala večer, osjećao sam se sve mutnije i teže, počeo sam se preznojavati i hiperventilirati, bilo mi je čas vruće čas hladno. Kad sam se vratio kući nisam imao sile za dobru meditaciju, bilo je previše ljudi i njihova atmosfera me jako poklopila. Od tada imam zdravstvenih problema, dobio sam i proliv, nisu mi sve koze na broju, raspoloženje mi juri gore dole kao ludo. Malo super, malo pred povraćanje pa opet nazad. Jutros sam došao tek u 10.30 na posao i evo nekako privodim dan kraju s mučninom u želucu. Hajd, dite ne mir...
Post je objavljen 26.04.2005. u 11:01 sati.