Surfam ja po netu u Nacionalnoj i razmišljam zašto moj blog nije posjećen kao neki tamo cool i almost cool blogovi. Pa nije da su oni ne znam kako bolji od mene. Istina, dizajn im je za par razina iznad mojeg predloška koji sam odabrao od onih koje su mi ponudili. Međutim, mislim da je ipak važno ono što čovjek piše zar ne? Istina je i to da ja ne znam kako da napravim bolju i privlačniju koricu svoje knjige, ali možda se i to jednom dogodi. Ako nađem vremena. Možda da ćešće pišem postove?
Ne znam zašto sam stekao suludu ideju da se posjećenost mjeri brojem komentara na blogu, ali mislim da neka proporcionalnost vjerojatno postoji. I onda se sjetih onih ljudi koji mene "čitaju" i hvala im na tome. Hvala Jelena. Hvala i onoj Wanni za koju ne znam tko je niti gdje je sad jer je dugo nema. Šmrc. Vrati se Wanna!! Hvala na prijateljstvu. U zadnje vrijeme puno razmišljam o tome kako nas neki ljudi vole bez razloga. Mislim, ne sjećam se kad sam im dao nešto da bi me oni voljeli (ne mislim na stvari). Nije da se odričem nečega u njihovu korist (ne mislim na stvari). A oni me jednostavno vole i cijene. Bezujetno, jer prava je ljubav takva i jedino takva. Još jednom hvala im na tome. Pozivam vas sve da tim osobama u našim životima počnemo pružati više sebe. Jer oni to zaslužuju.
L Paris.
Post je objavljen 26.04.2005. u 09:53 sati.