Ma baš mi je super, super film. Nije da padam na filmove Woody Allena , intelektualne filmove, art-filmove , ovakve ili onakve filmove. Meni film jednostavno mora sjesti, bez obzira kojem žanru pripada . A „Melinda and Melinda“ mi je baš sjeo, od lucidne ideje, do gomile dobro obrađenih likova, različitih tema/stereotipa kojih se dotiče. Ništa novo od Woodya ali dobro napravljeno.
I sve je bilo za pet, osim lika koji je sjedio kraj nas. Neki visok, mršav frajer , obrijane glave. Došao je sa frendom i cijelo ali cijelo vrijeme mlatarao i pljeskao rukama, smijao se na sav glas na svaku drugu scenu, u stilu „ma vi to ne kužite“. E fakat mi je išao na živce i nikako nisam mogla skužiti jel' samo napušen ili pomaknut po difoltu, No, nešto mi je bilo poznato u tom stilu kreveljenja, pa sam se sjetila da je taj isti lik bio na jednoj opernoj predstavi, negdje u srpnju, pa je HNK bio poluprazan, bio je sa frendom i frendicom koja je izgledala ko' Carla del Ponte i izvodio je to isto, samo kaj se tam nije smijao, ne bi valjda došao do izražaja, ipak je to bila opera, pjevači su ga nadglasavali, nego je vikao „Bravi, bravi“.
Naravno, mužev je komentar bio da kaj se ne isključim…da,da, samo onak, klik i zanemariš sve oko sebe. Pa u kinu sam, nisam na meditaciji :-).
Post je objavljen 26.04.2005. u 09:51 sati.