Priča o Kongu No.2
Goma, grad na sjeveru jezera Kivu u Kongu odnosno nekadašnjem Zairu odmah uz granicu sa Ruandom, grad kojeg je prije par godina vulkan "pregazio". Dobar dio grada je lava zatrpala. Vozio sam se motorom čak po vulkanskoj lavi. Poveo sam sa sobom recepcionera da mi prevodi i da me slikaje i mogu reć da mi je to bio dobar potez. Platio sam mu 9 dolara ali nije mi žao. Granicu sam prešao bez nekih većih problema osim što mi je policajka na granici udarila pečat na čistu stranicu unatoč mojoj molbi da mi udari pečat na stranicu gdje mi je viza jer prijeko su mi potrebne čiste stranice za naredne vize koje ću trebati a nemam hrvatsku ambasadu nigdje u africi osim u Rabatu (Maroko), Kairu (Egipat) i Pretoriji (Južnoafrička Republika) tako da ne mogu zamjeniti putovnicu. Ali šta je tu je. Koliko je god ta žena neznalica toliko je naša vlada kriva. Vidio sam puno putovnica od mnogo zemalja ali mi se čini da hrvatska putovnica spada među najtanje, sa najmanje stranica. Tko zna?! Možda je posrijedi borba naše vlade za ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda. Možda je kriza papira?! A možda su u šumi!!
Što se tiče Gome, dakle ovako. Dobar dio grada je lava doslovce prekrila ili kako bi mi u Splitu rekli "potaracala". Ljudi kažu da je lava, šest mjeseci nakon što se izlila iz vulkana, još bila topla. Miki, lava je gazila sve pred sobom a i danas se može vidit bezbroj tragova. Kao naprimjer kuća koja je imala prizemlje i dva kata, lava je kuću toliko prekrila da je ostalo viriti malo zadnjeg kata. Mnogo je kuća doživilo tu sudbinu. Obala jezera Kivu, na mjestu gdje se lava slijevala, promijenila je izgled. Čoviče, toliko se lave izlilo da je taj dio obale cijeli sad od vulkanske lave. Zanimljivo je da na mnogim mjestima gdje je lava sve doslovce prekrila i uništila, ljudi tu sada na lavi rade nove kuće. Neki čak od vulkanskog kamenja rade blokove i od njih zidjaju kamenu ogradu. Grad se u svakom slučaju pomalo oporavlja ali se, po mojoj procijeni, neće oporaviti još za sto godina jer i prije vulkanske erupcije nije bio HOLLYWOOD.
Meni se vrzmalo po glavi da se idem popeti na vulkan ali kad mi je moj recepcioner rekao da do vulkana ima 20 kilometara i da kad dođemo do njega da se imamo još penjati koliko hoćeš jer je vulkan visok preko 4000 metara nadmorske visine ja sam naravno "sportski" odustao i brzo se "ohladio". Ta nisam lud pa da me "prikine". Ja san ti lipo vulkan uslikao kasnije iz Gisenyija i to je sasvim dovoljno. Sve u svemu, strašno je zanimljivo viditi kako je vulkan poharao Gomu i tu silnu lavu kojoj je trebalo preko šest mjeseci da se do kraja ohladi. Što se tiče mentaliteta ljudi u Gomi to je sve "isti đava" ka' i na mnogim drugim mjestima gdje sam do sada bio. Kad sam došao da uslikam jedan parking gdje je lava prekrila dosta automobila, a ostali viriti samo krovovi, sjatilo se odmah nekoliko ljudi što tu živi da platim fotografiranje. Ma vidi ti njih!!
I ja ti se "dogovorim" sa glavnim tipom da ću mu platiti BASNOSLOVNIH 5 dolara ali da zauzvrt tražim da mogu opaliti PETSTO SEDAMDESET PET MILIJARDI STO DVADESET MILIJUNA OSAMSTO TRIDESET SEDAM TISUĆA DEVETSTO ČETRDESET ČETIRI slike. Nadalje, momka kojeg sam zadužio da mi svojim životom čuva motor, e sa njim sam se dogovorio da mu za njegove usluge platim jednom cigaretom ali dok sam ga "isplaćivao" sjatilo se odmah njih pet-šest i počelo žicati pa sam i njima dao po cigaretu tako da sam upao u određeni trošaluk pošto sam podjelio oko možda čak i desetak cigareta. Obišao sam jedan dio Afričkog kontinenta do sada, ali što se tiče ljudi ovaj dio gdje se nalazim zadnje vrijeme a to znači "Ruanda & komšiluk" tu mi se stvarno čini da su ljudi malo "čudnovatiji" u odnosu na druge zemlje koje sam obišao. Normalno, ne izostaju ni ludosti ni budalaštine! Ima ih koliko hoćeš. Doduše, stvarno vlada vrhunsko siromaštvo na tim prostorima ali ni Etiopija nije ELDORADO nego je jednako siromašna pa su ljudi nekako skroz drugačiji, u pozitivnom smislu naravno. Bar se mene tako dojmilo.
Zanimljivo je i to što Ruanda, Burundi i Kongo spadaju u francusko govorno područje a s druge strane moja malenkost "ima engleski u malom prstu" (mogu potvrditi svi koji me poznaju da sam pravi rođeni jezikoslovac) pa se jako često ne razumimo. Bude komičnih situacija koliko hoćeš itd. Nakon posjeta Gomi vratio sam se u Gisenyi i opalio nekoliko slika po Gisenyiju. Dok smo se ja i recepcioner vozili do centra Gisenyia negdje oko 500- 600 metara prije centra vidio sam kako policajac vodi grupu od oko 20 robijaša, najvjerovatnije negdje da "grbače". Recepcioner mi je rekao da su to robijaši koji su optuženi za genocid u ratu. Inače, čuo sam da ovih dana počima suđenje zatvorenicima osumnjičenima za ratne zločine i genocid (neki čekaju već desetak godina) dok su mnoge glavne velike koljače, koji su uhvaćeni odmah nakon rata, njima se odmah sudilo i likvidirani su po kratkom postupku ili su završili u Arushi gdje je međunarodni sud za ratne zločine u Ruandi.
Ali prava "fora" je to da, pošto Ruanda ima slabo razvijeno pravosuđe, se suđenje organizira i odvija na tradicionalan način. A to znači da se u određenom kraju gdje se odvija suđenje izabere nekoliko ljudi koji su od ugleda i poštenja i onda ti ljudi čine sudsko vijeće, vode suđenje i donose presudu. Tradicija je ludilo, nema šta. Mogli bi je "posudit" nama u Hrvatskoj da riješimo mito, korupciju i divlju stambenu izgradnju!!! Nakon što sam opalio nekoliko slika po Gisenyiu vratio sam se u hotel kad ono u hotel su taman došla dva tipa, jedan Amerikanac od 65 godina i jedan Šveđanin mojih godina koji su se igrom slučaja sreli u Kigaliju pa pošto su oboje krenuli za Gisenyi putovali su zajedno. Čim su me vidili sa motorom počela su standardna pitanja, tko sam, odkuda sam došao itd. Kako sam ja uvijek raspoložen za priču, ja sam se priključio za njihov stol i onda se razvila ćakula di, ko, šta itd. Sve u svemu dobro je!
Eto, pozdrav svima od R. A. Skejića iz prevruće Afrike! E da hoće barem malo sniga pasti i bure puniti!!!
Post je objavljen 26.04.2005. u 10:22 sati.