Dakle, još svega 14 dana i – odoh ja iz Zagreba u Zagreb.
E, sad je frka. Prema nekom svome planu, trebao sam svakoj županiji posvetiti 14 dana, a otocima još mjesec dana. I tako proizlazi da ću na putu provesti ravno 329 dana.
Ali, ali…javljaju se mali problemi s brojkama.
Naime, županije nisu iste. Neke su veće, a neke manje. Naravno, najveća je županija Ličko-senjska, površine 5350 km˛, a najmanja je Međimurska sa svega 730 km˛. Naravno, grad Zagreb je najmanji, jer se prostire na 640 km˛.
Nisu iste ni po broju stanovnika. Tu prednjači Zagreb sa 779.145 stanovnika, dok najmanje stanovnika ima Ličko-senjska županija sa svega 53.667 stanovnika. Još dvije županije imaju manje od 100.000 stanovnika. To su Požeško-slavonska, sa 85.831 stanovnika, i Virovitičko-podravska sa 93.389 žitelja.
Županije se razlikuju i po broju naselja. Tako, recimo, Zagrebačka županija ima 698 naselja, Karlovačka 649 i Istarska 648 naselja. Najmanje naselja ima grad Zagreb, svega 70, zatim Vukovarsko-srijemska sa 85 naselja i Međimurska sa 129 naselja.
Hrvatska ima točno 6743 naselja, pa ako me pitate – volio bih proći kroz svako naselje, svako snimiti i o svakom ispričati neku svoju priču. Međutim, to u zadanom roku najvjerojatnije neću moći učiniti.
Ne najvjerojatnije, nego sigurno.
Jer je nemoguće u tako kratkom roku proći toliki broj naselja, ako se hoda. A za trčanje sam prestar. Ako izračunamo, onda bi to bilo 29,5 naselja dnevno, što bi bilo moguće jedino ako su naselja smještena u zadanoj kilometraži koju moram dnevno proći 20 – 25 km, a to negdje jest moguće, a drugdje doista nije.
Anderlon je predložio da put produžim toliko da stignem sve snimiti i tako bismo na Blogu imali snimljeno svako naselje u Hrvatskoj. Ne znam koliko je to realno. Naime, ipak valja voditi računa o godinama koje mi baš i ne daju da se osjećam kao 66-godišnji omladinac.
Bojim se da u meni ima i nekog inata, a sve što se radi iz inata nije dobro. Često te inat znade odvesti u krivom smjeru. Dakle, moram sačuvati hladnokrvnost i ne smijem žuriti, Moja bi nana/baka znala reći: „Sine, ščap u ruke i pamet u glavu. Pa onda pohiti polahko!“ Blogomobil je tu, a ni pamet nije daleko od njega. Sad samo još valja pronaći pravi ritam koraka.
Davno mi je jedna dama govorila: "Kemo, ako budeš žurio brzo ćeš stići. A što ću ja onda?! Ostat ću sama na cesti."
Zato sam uvijek čekao da me svaka dama stigne. Ostaviti damu samu na cesti nije baš neki odgoj, ne?
Naravno da sam zabrinut. Jedino što me čini sretnim je sloboda da učinim nešto što odavno sanjam i gotovo plebiscitarna vaša podrška, što mi daje posebnu snagu!
I, ako ćemo pravo za zdravo, nijedan put nije loš po svome svršetku osim onoga koji vodi na vješala, rekao je Cervantes. Ali, odmah poslije toga, veliki pisac kaže: Nema tako utrta puta na kojem ne bi bila barem jedna zapreka ili rupčaga.
Preostaje mi samo da tu zapreku obiđem, a rupčagu, ako budem mogao, preskočim.
Post je objavljen 25.04.2005. u 22:07 sati.