Gledam danas na dnevniku ministra Polančeca koji je prekjučer sudjelovao u vladinom automobilu u prometnoj nesreći (u kojoj je lakše ozlijeđena njegova supruga - btw. što je ona radila u službenom automobilu?), dakle Polančec, onako rumen u licu objašnjava kako Emil Tedeschi nije baš in-touch sa upravnim odborom HUPa (kojega inače predstavlja) te kako sve skupa radi iz svoje nespretnosti i samopromocije. Sve to dakle smo mogli čuti od ministra koji je javno izrekao kako mu je cilj postati premijer, a kojega zasada nismo uspjeli upamtiti po makar jednom bog zna kako intelignetnom potezu.
Emil Tedeschi koji upravlja Atlanticom s druge je strane postao najžešći kritičar vlade te uporno govori kako sve skupa ide nizbrdo, dok vladini stručnjaci uporno ukazuju na uzlazne makroekonomske trendove.
Koliko ja vidim stvari, ne računajući , sumu blokiranih računa ii nezaposlenost koja doista raste, svi ostali kriteriji su u silaznom trendu poput npr. broja zaposlenih, plaća, investicijske djelatnosti, strana ulaganja, proizvodnja... Pa mi tako doista nije jasno kako Tedeschi sve skupa vidi tako crnim? A još manje su mi jasne dvojbe novinara i ostalih kako država ima namjeru utržiti 4.5 milijarde kuna u privatizaciji tijekom ove godine - što je totalno glupo jer imamo skoro pa polovicu telekoma koja je preostala, INAu koju smo jedva načeli, a tu je i HEP o kojem tek raspravljamo.
Imamo i situaciju vanjskog i unutarnjeg duga, gdje vlada smanjujući vanjsko zaduženje dugove isplaćuje zaduženjima na unutarnjem bankarskom tržištu koje je koliko me sjećanje služi ionako u vlasništvu stranih bankara koji su posudili pare lokalnim bankama a koje su to posudile državi. Vjerojatno tijekom ove kampanje za lokalne izbore vidjeti ćemo tvrdnje kako se smanjio udio države u vanjskom dugu i kako su banke i tvrtke u stvari ti koji nas nemilosrdno zadužuju.
Pitanje vanjskog dugovanja je po meni irelevantno i nebitno sve dotle dok se to dugovanje odnosi na investicije, nova radna mjesta ili čak i infrastrukturu (čitaj ceste i/ili željeznicu). Istina je da nisam ekonomista i da se moje mišljenje nikako ne računa, no zdravi razum mi kaže da ako posudimo novce i uložimo ga u razvoj tada se taj novac mora vratiti kroz dodanu vrijednost.
Trošak naše države je zastrašujući i tu bi se malo analiza dalo napraviti koliko mi zaposlenih u državnoj upravi u stvari imamo i dali su nam baš svi potrebni? Vjerojatno da ih trećinu pošaljemo na burzu nitko ne bi niti skužio razliku. 100.000 ljudi, po cca. 4.100kn netto prosječno * 1,5 (optimistični doprinosi) i dobijemo nekih 6 milijardi kuna mjesečno ili 72 milijarde godišnje. Ukupni proračun je nekih 80 milijardi, tako da ispada da ova brojka nije baš realna, no nije niti daleko od toga a većina tog novca očigledno odlazi na plaće. Ti ljudi (koji očigledno svoj posao ne obavljaju dobro) nas koštaju previše.
Rast industrijske proizvodnje u prošloj godini dobrim je dijelom nastao zbog rasta cijena nafte (koja je podsjetimo se narasla skoro pa 70%), ako bacimo pogled na koliko INA sudjeluje u BDPu, pa pogledamo taj rast u odnosu na sve ostalo (valjda DZS ima neku prigodnu statistiku na tu temu) vidjeti ćemo da porast cijene nafte izvlači situaciju, no i dalje to je samo fiktivni rast jer količina nafte koju smo preradili je i dalje identična, jedino je trošak sve toga narasao za gore spomenutih 70%.
Sanaderovoj vladi je u ovom času kritično da održi pozitivni image fabricirajući nepostojeće podatke ili ih barem selektivno prikazujući (primjerice tipično sezonsko povećanje zaposlenosti), s druge strane mora obuzdati saborsku kratku i krotku većinu (dok je ona još tamo) pokušavajući riješiti problem prije jeseni kada će penzići (valjda su dovoljno karakter) otkazati poslušnost nakon što se po diktatu MMFa (ali i zdravog razuma) postojeća nerealna i piramidalna formula zamijeni normalnijom švicarskom formulom - a sve to skupa treba začiniti nekim rezultatom u pregovorima s EU oko kojih Gotovina očigledno neće surađivati, a dokumenti o njemu cure na sve strane.
Na mjestu oporbe ja bih pričekao rezultate lokalnih izbora, potom sklepao minimalnu većinu, dao nogu Sanaderu i krenuo u prijevremene izbore dok se još nešto od ovoga spasiti može.
Imali smo dosada svakakvih vlada, no ovako nesposobne poput ove trenutne definitivno nismo, pa čak niti ona prethodna račanova uza sve frakcijske i međustranačke borbe nije bila toliko neefikasna koliko ova.
Ukratko, netko bi trebao viknuti "car je gol", i iako je zasada samo Tedeschi bio dovoljno kritičan da to i pokaže pitanje je časa kada će i svi ostali krenuti istim tempom, nadam se samo da taj trenutak nećemo dugo čekati jer kako je krenulo moglo bi za sve nas skupa biti prekasno, a onda nam slijedi sve skupa ispočetka.
Post je objavljen 25.04.2005. u 21:29 sati.