www.blog.hr nešto jebe, kao i forum. Pa me evo prvi put u WordPadu.
Occamova britva nije uvijek zgodna, ni riješenje lijepo. Ni od prave britve, ni od njegove. Razumno možda,
jebote ovo moram ručno prebacivat iz reda u red, kao na pisaćoj mašini (ja mislim da je doma još negdi stara bakina Biser iz Travnika),
samo ne nužno drago. Najjednostavniji potez sa najmanje elemenata zato traži najveću promjenu energetskog stanja (kako su se zvale one stvari iz kemije, one sa slovima di je trebalo preslagivat elektrone pri reakcijama?), najteži skok.
Mmmm... nije baš ispalo onako kako sam mislia. Nije ni ovo "mmmm", nisam se najea svinjetine (u biti jesam, ali je to bilo prije par sati), nego je to ono "hmmm", kao da se premišljam. Samo šta mi se "hmmm" ne sviđa.
Ako treba napravit samo jednu stvar da se puno promjeni (čak i da se samo odustane), ta stvar za pegulu uvik bude najteža, kao ulaženje kroz prozor koji nije u prizemlju. Zato postoje vrata. Nije spektakularno, ali je lako, osim ako su zaključana ili je pas pred njima.
Idem malo lagašnije to > razlika između skoka u vis i skala. Eto to. Samo šta je zajeb šta skale ne idu nužno do onoga mjesta di i skok uvis. Niti ona vrata do one sobe izad prozora. Baš glupo.
Postoji li književni izraz za žilet? Ne lamica. Je li kaže još kogod lamica?
Mislim se bi li pisa o sinoć, i o danima prije. Nisam siguran. Kraj večeri je donio ljutnju. Neću. Samo ću spomenit jednu pričicu o malome prasetu koje je lajalo.
I jedno micanje komadića Zlatnog Teleta sa jedne majice. Ali je to bilo danas. Moj Iljf i Petrov iz 1946., nekad vlasništvo nekoga Antuna kojemu se prezime ne da pročitat. Riječ "fiskulturnik" nas je svih obradovala.
Jackie-O Motherfucker je dobar bend.
I Liarsi isto. I Xiu Xiu koji su večeras.
Pivo.
Tamo kraj Elektre me jutros čovik pita da mu razmijenim pet kuna da ima za parkirat. Ima sam samo dvi, pa nisam. Desetak metara kasnije sam skonta da je reka da mu fali samo kuna sitnoga. Moga sam mu je bia dat. Glup ja. Onda mi se bilo neugodno okrenit i vratit se dat mu je.
"- Priličilo bi povjerovati da je, hvala budi traumi koju je prouzročio požar, iznenada i na svu sreću nastupila blagotvorna kriza. Ali stoji činjenica da ste se vi, otkako smo vas amo zbrinuli i iz razloga koje ja još uvijek ne mogu dokučiti, od prvoga trenutka naprosto pretvarali.
- Točno. Ne poričem - kaza inženjer pa i ne obori pogled.
Šutio je koji trenutak, potom pridoda:
- Na vama je da pronađete znanstveni izraz za slijedeću činjenicu: prije smrti morao bi čovjek sebi barem jednom priuštit stvaran i primjeren odmor od života kojega živi."
Giuseppe Marotta, Posljednji dio puta
A u Architectural Principles in the Age of Historicism, van Pelta i Westfalla, je pjesma W. H. Audena "The Beginning of Architecture", evo dio:
To you, to me,
Stonehenge and Chartres Cathedral,
the Acropolis, Blenheim, the Albert Memorial
are works by the same Old Man
under different names: we know what he did,
what even, He thought He thought,
but we don't see why.
---
It's our turn now
to puzzle the unborn.
Post je objavljen 25.04.2005. u 20:14 sati.