Nevjerojatna je stranačka stega u taboru dr Ive Sanadera i prijatelja mu Vladimira Šeksa. Njihova stranka ni prije nije bila poznata po slobodi govora i kulturi dijaloga, no ovih dana svjedoci smo uvođenja takvog reda i discipline da će njihovi ministri upravo briljirati u podilaženju stranačkoj politici ne prezajući pri tom, kao u svježem slučaju Polančec, niti od iznošenja totalnih gluposti i prozirnih neistina. Pokazuje se na taj način odanost liku i djelu premijera koji ih je sve uhljebio, a ako izdrže do nove godine mnoge će moći i sasvim solidno umiroviti. Ovdje se zapravo dotičem činjenice kako će mnogi sabornici upravo krajem godine zaslužiti svojim dvogodišnjim radom mirovinu Republike Hrvatske pa bi iz tog razloga bilo potpuno nepraktično izazivati krizu vlasti prije toga.
A situaciju je kolegama i bivšim "prijateljima" zapaprio Branimir Glavaš osnivanjem udruge koja je okupila svu značajniju slavonsko-baranjsku svitu, a potom i spektakularnim raspadom HDZ-a Osječko-baranjske županije i predajom i kandidaturom nezavisne liste Branimira Glavaša za predstojeće lokalne izbore. Ionako poljuljanoj stranci gubitak dijela Slavonije i Baranje (uz definitivno izgubljen grad Zagreb; Bandić po zadnjim anketama vodi u metropoli sa 33% podrške) značit će vjerojatno i gubitak vlasti na parlamentarnoj razini. Tužno je jedino što prave opozicije ova iscrpljena država zapravo nema...
Post je objavljen 25.04.2005. u 22:06 sati.