Malen osvrt na sveopću ravnodušnost građana koje je poprimilo epidemijske razmjere, ravnodušnost prema svakom aspektu života - ne samo političkom!
Čitam kako je pijani nasilnik cijelu noć nemilosrdno mlatio svoju ženu upotrebljavajući u svom ludo-pijanom bijesu razna "pomagala" kao što su kablovi, dijelovi slomljene stolice, metla... O šakama i nogama suvišno je govoriti! Pazite dobro: cijelu noć! Cijelu je noć žena zapomagala, cijelu se noć čuli udarci, urlici bola, urlici bijesa, cijelu noć...
Tek sutradan oko 11 ujutro, nekom je susjedu dozlogrdilo i pozvao je policiju. U bolnici je utvrđeno da je maltretirana žena zadobila frakturu ruke i nekoliko hematoma po glavi i tijelu. Pijani je nasilnik odveden u policiju.
Cijelu su noć susjedi slušali neugodne zvukove, ali nisu reagirali! Zašto? Zar nema više solidarnosti? Zar nas ne dira tuđa patnja? Jesmo li svi postali ravnodušni? I što je izazvalo tako veliku provalu bijesa? Pitanja, pitanja...
Ne dopada mi se put kojim smo zakoračili i kojim uporno tabanamo; na tom putu svatko brine o sebi, druge uopće ne primjećuje, a ako ih primjećuje doživljava ih kao smetnju na svom putu i nastoji ih zaobići, u najboljoj varijanti ili pregaziti, u najgoroj varijanti, koja se sve više prakticira! Svatko gazi svakog! Nemilosrdnost je na cijeni! Sućut se doživljava kao slabost!
A ja mislim da čovjek koji nema sućuti niti ne spada u ljudski rod!
" Ovdje smo zbog drugih ljudi", rekao je Einstein još davno, ali čini se uzalud, malo ga je tko čuo. O shvaćanju njegovih riječi da i ne govorimo!
Post je objavljen 25.04.2005. u 11:07 sati.