probudih se rano ujutro
nešto me probudilo
ne znam što al probudilo me
čudno mi to malo bilo jer mi se ustvari i dalje spavalo
pokušavam opet zaspati al ne ide
slika mi se brzo pred očima jedna pojavi
draga mi je i odmah me u bed bacila
sjećanje je to ustvari bilo na
naše susrete
na naš susret kad pripadnost osjetih
kad me u zagrljaju drži i nikome me ne da
jer ja sam duša njegova
ha kako su to lijepa sjećanja
kako su to lijepi trenuci bili
vjerujem da će ih još biti
možda već i danas pa makar i na pet minuta
ma i minuta je dosta da se osjeti
da se pripadnost osjeti
i osmijeh na lice vrati
i minuta je dovoljna
a bio je lijep osjećaj u rano jutro osjetiti
kako me grli i govori
volim volim te
onako sklupčanu i
samozagrljenu
bilo je lijepo
sjetiti se
Post je objavljen 25.04.2005. u 11:03 sati.