Muzika:
Malo kasnije ću o politici (o kojoj sam bio naumio pisati), no na OBNu vrte u ovom času VH1 dokumentarac o Weird Al Yankovichu čiji sam pojedinačno najveći fan na ovim prostorima (i ponosvni vlasnik SVIH njegovih CDa :). A ta emisija me podsjetila na dva linka na koja sam naletio a rade se o Max Raabe-u i njegovom Palast orkestru.
Lik i njegov orkestar se bave time da uzimaju poznate hitove i onda ih obrađuju u stilu dvadesetih godina (prošlog stoljeća) što može zvučati jako čudno no istovremeno vrlo zabavno (do granice kada ću si vjerojatno nabaviti jedan od CDova koji se nude na amazonu)
Politika:
Danas sam za vrijeme jutarnje šetnje kupio nedjeljni večernji kojeg kada se sjetim kupim zato jer je u njemu Ivkošićeva inventura tjedna. S Ivkošićem se teško mogu složiti oko mnogo tema, no imam izraženo poštovanje prema njegovom liku&djelu i uvijek ga rado slušam pa makar mi pritom naraste tlak za 120%. Anyway, u svjetlu zadnjih curenja vezana za Hrvoja Petrača, konstatirano je kako je napokon došlo svima do glave kako povjerljive podatke iz natajnijih dosjea, istraga i koječega drugoga ne cure nužno iz policije ili tajnih agencija nego od političara. Totalni newsflash!!! Kako se samo nismo prije toga sjetili?
Problem je između ostaloga i u tome da je u posljednjih petnaest godina stvorena cijela "kultura" (u nedostatku bolje riječi) koja podrazumijeva da će svaki samoprozvani političar biti spreman procuriti bilo koju informaciju za koju mu se čini da bi bilo zgodno da procuri iz ovog ili onog razloga. To nije nikako dobro unatoč tome što su informacije koje su dosada curile više puta doista bile nužne da procure ne bi li pokrenule kojekakve po mogućnosti pozitivne promjene u društvu. Ta navika će se morati suzbijati godinama prije nego što uopće dođemo do faze kada budemo bili u stanju kontrolirati što izađe na vidjelo a što ne.
Post je objavljen 24.04.2005. u 22:23 sati.