Str. 144 Najjača ljubav je ona koja može pokazati svoju slabost.
Str. 158 Kada nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe.
Str. 159 Seks je umijeće obuzdavanja neobuzdanoga.
Str. 173 Neke se stvari ne dijele. Ne trebamo se bojati oceana u koji zaranjamo svojom voljom; strah narušava igru svijeta. Čovjek prolazi kroz pakao da bi to shvatio. Volimo jedni druge, ali nemojmo pokušavati posjedovati jedni druge.
Str. 174 Ispruži ruku prema njemu i zamoli ga da učini isto. Prošapće neke riječi, govoreći da bi voljela da te noći, na tome ničijem mjestu, on otkrije njezinu kožu, granicu između nje i svijeta. Moli ga da je dira, da je osjeti svojim rukama, jer se tijela razumiju, iako se duše ne moraju uvijek slagati. On je počinje dirati, i ona njega dira, no oboje, kao da su se ranije dogovorili, izbjegavaju dijelove tijela na kojima seksualna energija brže izbija.
str. 117 Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno i svjetlucavo perje. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli.
Jednoga dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu.
No tada se dogodilo: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! I žena je osjetila strah. Strah da to nikada više neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti.
Osjetila se usamljenom.
I pomislila: Napravit ću klopku. Sljedeći put kada se ptica pojavi, više neće moći otići.
Ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se sljedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci.
Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile: «Pa ti imaš sve.» No, došlo je do neobične promjene. Kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svoga života, počela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna – i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezinu krletku.
Jednoga lijepoga dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je prvi put vidjela kako zadovoljno leti među oblacima.
Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo.
Bez ptice, i njezin život je izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. «Zašto si došla?» upitala je žena.
«Da bi ti mogla ponovno s pticom letjeti nebom», odgovorila je smrt. «Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovno pronašla».
Str. 210 -Nisam imao hrabrosti zatražiti: pouči me svome tijelu. No kad sam sreo tebe, vidio tvoju svjetlost, odmah sam te zavolio, i pomislio da u ovom periodu života nemam više što izgubiti ako budem iskren prema sebi i prema ženi koju sam htio pored sebe.
Str 213 -Idemo!
I otišla sam zajedno s njim. Nije to bilo jedanaest minuta nego cijela vječnost, kao da smo izašli iz tijela i hodali, u dubokoj radosti, razumijevanju i prijateljstvu, po rajskim vrtovima. Ja sam bila i žena i muškarac, on je bio muškarac i žena. Ne znam koliko je to trajalo, no činilo mi se da je sve u tišini, u molitvi, kao da su svijet i duša prestali postojati i postali nešto sveto, bez imena, bez vremena.
No odmah se vrijeme vratilo, začula sam njegove krikove i vikala sam zajedno s njim, noge su stola snažno lupale po podu, i nije nam palo napamet upitati se što ostatak svijeta misli.
I on je izašao iz mene bez ikakve najave i smijao se, osjetila sam da mi se spolovilo skuplja, okrenula sam se prema njemu, i ja sam se smijala, zagrlili smo se kao da smo prvi put u životu vodili ljubav.
Post je objavljen 24.04.2005. u 16:32 sati.