Prošlo je već podosta vremena od kada sam čitao "Na zapadu ništa novo". Glavni junak gine, a tog istog dana raport sa zapadnog fronta glasi "na zapadu ništa novo". Isto bi se moglo reći i za naš raport. U Hrvatskoj ništa novo! Ljude ubijaju (navodno maloljetnici), pljačke se i dalje nesmetano odigravaju, u prometu se gube glave, lokalni moćnici napadaju žene, svi se oni busaju u junačka prsa hvastajući se svojim hrvatstvom. Toliko o našoj situaciji na frontu ili bojišnici, kako vam drago!
Oblačno jutro, slušam Lenona, Lori se privila uz mene, sretna što je danas ne napuštam. Prava idila! Potpuno sam izmoren, toliko da nisam mogao spavati i visio sam na kompu od 3 do 5 i 30 ujutro, osluškujući kako se mladi pijani vraćaju kućama nakon burnog provoda.
Sa mislima sam, naravo, na polumaratonu. Vrijeme trkačima nije baš naklonjeno, kišica sipi i prohladno je, ali nije baš ni strašno. Mnogo sam puta trčao po takvom vremenu; kad se mišići ugriju, ide, kišica čak i prija, donosi osvježenje pregrijanom tijelu, a kilometri se nižu pod nogama...Uffffffffffffff...
Nećemo sažalijevati samog sebe...Ne mrdam danas iz kuće, poslijepodne će navratiti Ive, pa ćemo baciti partiju lajanja; sve u svemu mirna, lijena nedjelja! Zaslužio sam je, tjedan je bio naporan.
Post je objavljen 24.04.2005. u 10:34 sati.