Evo nakon dugog vremena ponovo sam odlucila nesto napisati, jos uvijek je tuzno, ali drukcije ne mogu ovih dana.
Svako malo tako boli me
Kada znam da dijelim te
I nemam te samo za sebe
Sve u meni umire
A onda me dotakneš
I pretvaram se da bolje je
Molim da poljupcem liječiš me
U nove snove odvedi me
Dodirom uvijek podsjecam se
Na ono što u nama izvire
Da otvori oči i vidiš se
Znao bi kako tužno je
Ove noći meni su pobjegle
U svakoj drugoj dok gubim sve
Plave oči su me ubile
Nekada prije, još i uvijek bolesno volim te.
Samo da zaspem kraj tebe
Mogla bih ti reći sve
Da svake noći sanjam te
Jutra me vode drugdje i kajem se
Tražim proroke i gatare
Istina je tu, ali ne želim je
Java je okrutna bez tebe
Bježat ću tamo gdje ljubimo se
Još jednom odvedi me
Ne reci ništa i odglumi mi sve
Nije zbog tebe, već je zbog nje
Teško oprostiti se
Pogledom pročitaj usne
Jer nisam jedina slaži me
I kada upitam 'Voliš li me?'
Reci mi 'Ne.'
U meni još uvijek 15. listopada je.
Post je objavljen 24.04.2005. u 00:54 sati.