Izabrali su me za predstavnika moje ulice u utrci na 200 metara.
Sasvim mi je dobro krenulo, kad li moji uličari počnu galamiti:
- Daj petama vjetra! Daj petama vjetra!
- Zar ste poludjeli? Usred utrke? Zašto se niste ranije sjetili?
- Daj petama vjetra! Daj petama vjetra! - navaljuju moji navijači.
Vidim ja da nemaju namjeru prestati, pa zastanem da uhvatim vjetar. Uto spazim pred ciljem i zadnjeg trkača.
- Daj petama vjetra! Daj petama vjetra! - pomahnitalo vrište moji uličari.
- Sad je prekasno! - kažem ja i pustim vjetar.