Marketing
Primjetio sam da je već nekoliko ljudi opisalo svoje snove danas, pa ne bi bilo zgorega da i ja napravim isto, pošto je san baš bio dobar. Dakle, dolazim ja u KSET, ali to nije KSET, već neki novi KSET. Smješten je kod Save, a liči više na one birtije tipa Brazil i Papillon. Uglavnom, koncert Sonic Youtha je. Nema ljudi koliko bi ih inače bilo da zaprav svira Sonic Youth, ali dobro. Smjestim se ja u prvi red, koncert kreće, na nekoj maloj bini, a ovi iz Sonic Youtha izgledaju starije nego što izgledaju sad, a sad izgledaju staro. Čim su počeli svirati na binu se penje hrpa ljudi i stoje između benda i slušaju. Bend nakon svake odsvirane stvari mijenja lokaciju i nakon nekog vremena više se ne zna gdje su sve. Slijedi neka kraća stanka i za vrijeme te pauze, Tila, Adam i ja pričamo o oluji stoljeća koja upravo dolazi sa zapada. Sava je nabujala, ali mi ne marimo, jer svira Sonic Youth. Pauza je gotova i bend se sad smjestio na još manjoj bini, koja je na katu. Napokon vidim bend kak se spada i poželim ih uslikati. Vadim fotoaparat i kad ih krenem slikati, shvatim da fotoaparat nije moj. Userem se, ali ostajem miran. Objašnjavam Tili kako je netko vjerojatno uzeo moj i zamijenio ga sa svojim, starijim i ružnijim. Budim se. San je bio toliko realan da se sjećam kako je klub izgledao. Nacrtao sam za Vas tlocrt istog, pa malo proučite.
Inače, jučer sam se našao s blogerima. Nakon KIC-a gdje su me pričekali, zaputilo se par nas do Cvječarnice, ali tamo je bila gužva, pa smo preko Gornjeg grada krenuli prvo do Melina, ali na putu do Melina smo odlučili da bi ipak mogli u Kvazar. I bila je to relativno dobra opcija, jer tamo je bilo puno mjesta. Malo smo cugali pivčine, malo smo pričali o Steven Seagalu i Villi Mariji, a nakon sve te priče čovjek ogladni, pa smo Lilfish, Anspik, Celebrity i ja otišli do Subwaya i ubili par sendviča. Sve u svemu, bilo je u redu.
Idem ja sad gledati South Park. Ahoj!
Post je objavljen 23.04.2005. u 18:29 sati.