Ljudi moji, danas je Jurjevo! Naši poganski preci, a i oni koji su uz kršćanstvo kojim su objašnjavali zagrobni život, a onaj vegetacijski poganskim vjerovanjima, slavili su toga dana veliki povratak boga vegetacije iz podzemlja. On će se na Ivanje prvi puta ženiti sa svojom zaručnicom, a urodit će njihova ljubav obilnom žetvom. Danas je s toga poseban dan, dan kada su čuda moguća i kada možda treskanje i šuškanje u žbunju nema veze s vjetrom.
Tradicionalno se pale krijesovi i mladići i djevojke preskaču preko vatre kada se ona malo smanji.
Inače prije su na Jurjevo išli po selu, a pogotovo po poljima dečki sa zelenon odjećom od granja i lišća, negdje s košnicom na glavi, i sa štapom u ruci. Od mjesta do mjesta se atributi koje nose ili odjeća razlikuju no jedno je sigurno: to je bila vrsta magijskog obreda kojim se htjelo postići bolji urod.
Najvjerojatnije je legenda o kršćanskom sv. Jurju zapravo preneseni sveprisutni mit o Jurju/Jurilu/Jarilu ili kako god ga zvali u različitim regijama. Ona priča s damom, zmajem i vitezom je duboko ukorijenjena u indogermansku predaju od najranijih dana.
Post je objavljen 23.04.2005. u 17:12 sati.