Mjesto: mračan i uzavreo grad. Vrijeme: neodređeno; sunce već odavno ne izlazi da bi se po njemu mjerilo doba dana. Odnekud se čuju nečiji koraci. Zvuk postaje sve jači, a u daljini, iz sjeverne ulice kojoj kraj ne postoji, pokazuje se, na prvi pogled, neugledna figura običnog smrtnika. Ispred njega put se na čudnovat način pročišćava. Zle sile i tamni gospodari propuštaju ga. Ali sigurno neće uspjeti proći kroz staklena vrata. Putnik ne posustaje, ne mijenja pravac, nastavlja gaziti stazu prema svojoj propasti. Propušta i posljednju priliku za mijenjanje pravca, za odustajanje. Iza njega svijet se urušava u bezdan (to se nikad prije nije dogodilo), a ispred njega stoji samo jedan put, samo jedna vrata. Svi znaju tko je on, ali nitko to ne želi reći na glas, nitko mu se ne suprotstavlja iako znaju da ga ne smiju pustiti unutra.
Putnik stiže i do samih vratiju. Nitko još nije došao tako daleko, barem ne živ. Svi znaju da moraju ustati i boriti se. Svi znaju. Svi. ali nitko ne ustaje. Nitko ne želi biti prvi. Nitko ne želi izgubiti život i izblijedjeti u mraku poput magle koja nestaje dolaskom prvog Sunca. Putnik pruža ruku prema vratima. Radi to polako ali odlučno. Za koji tren ući će unutra. Ući će. Već je tu. Još samo dvije sekunde. Sekunda. Pola sekunde. Jedna desetinka. Svi su usmjereni prema putniku, svi su razgoračili oči, svi su u fazi smrtnog straha. Stigao je i posljednji trenutak i tada odjednom, napokon ili kako hoćete, svi su se demoni, sve utvare, svi vragovi, nacrtali ispred vratiju – između putnika i svoga paklenog kraljevstva. Njih je na tisuće, zapravo stotine tisuća. Čovjek ne bi vjerovao ali u tom trenutku tu ih je izbrojano 666 milijardi milijarda milijardi. Putnik nakratko spušta ruku i počne moliti. Uskoro završava molitvu i ponovo pruža ruku prema vratima.
- Vrati se stranče! Zašto si došao, ovo nije mjesto za tebe!
Putnik nastavi šutjeti.
- Ovo je mjesto prokleto!
- Napušteno! Počeli su se nizati glasovi – Pokvareno! – Nečisto! – Raspušteno! – Neprijateljsko! – Grešno!
- Nitko ne ulazi unutra! I nitko ne izlazi van! Vrati se otkud si došao!
- Ne! – prihvati putnik - došao sam po jednu dušu.
- Vrati se! Nisi dobrodošao! Nemaš dozvolu!
- Nisam je ni tražio, - reče i nastavi put.
- Što to radi? Zašto se ne vrati?
Putnik gura vrata i prolazi kroz njih. Ulazi u pakao, a demoni oko njega viču, skaču, psuju, tuku se. On nastavlja svoj put i svi ga slijede. Napadaju ga svim mogućim sredstvima, ali mu ne mogu nauditi. Njemu je ime Isus i on je pravi Bog. Napokon, dolazi do nekoga.
- Rekao si da želiš u raj?
- Da Gospodine!
- A oni su te zatvorili usprkos tome?
- Da, Kriste!
- Onda si opravdan. Dođi, idemo.
Post je objavljen 23.04.2005. u 15:10 sati.