... su navrla danas dok sam gledala slike iz davnih dana...
Iza ugla od zlatnih jabuka
Krije se ugao sa okom šarenih kamenčića
Na vrhu dimnjaka od željeznih slamki,
Sa kojeg kaplju suze večernje rose
Na pločnik ružičastih rubova
Koji vodi do malog zmaja,
Ispod kišobrana,
Čiji pogled putuje na plavu klupu,
Sa koje vidik puca
Na valoviti beskraj jednog oluka
I labirint starih željeznih balkona.
Crveni svodovi cvjetnog parka
Hodaju do crkvice sa porculanskim krovom
I plavog daždevnjaka koji izlazi
Iz plave vode.
Namigujući kipovi, kamena livada
Puna plešućeg cvijeća,
Jedan davno potonuli brod
I četiri crna lava
Koji čuvaju čovjeka sa velikom nogom.
Mrmoreće kuće i
Posmatrajući ljudi.
Radosni tornjevi bez kičme,
I braća u invalidskim kolicima.
Izgubljeni nered ulice
Usred vreve jednog autobusa,
Koji se gubi u mnoštvu autobusa,
Koji nestaju u četvrtima jednog grada
Koji se zagonetno smiješi
Iz jednog sasvim
Različitog svijeta
Od mog, od tvog,
Od ovog običnog.
O kojem je gradu pjesma?
Post je objavljen 23.04.2005. u 12:57 sati.