Naime, uvjeren sam da postoje sile izvan igrališta koje utječu na rezultat i da je u rezultat utakmice uključeno daleko više faktora od onih 22 igrača koji stvarno diraju loptu.
Jednom sam bio prisutan na seansi prizivanja duhova i to je za mene bilo totalno otkriće. Otkriće u smislu fizikalnih zakona. Naime, ta čaša je šetala stolom bez stvarnog dodira i sricala riječi od slova raspoređenih u krug. Štogod je njome upravljalo, upravljalo je, a o tim silama nisao učio u fizikama ni u osnovnoj, ni u gimnaziji, a niti na faksu.
Očito je da postoje neke slabo istražene sile koje utječu na događanja ("butterfly effect"). Vjerujem da i ti navijaču iz Zagreba možeš djelovati svojim vibracijama na ono što će se dogoditi u Portugalu.
U svakom slučaju mislim da znam što je potrebno za pobjedničko raspoloženje. Ali stvar je paradoksalna. Naime, vjerujem da je dobitna kombinacija za pobjeđivanje stanje duha u kojem ti je "svejedno". Ono, ne grčiš se, ne osjećaš pritisak konačnog rezultata, već brineš samo o tome da budeš OK u prvom sljedećem potezu. Ništa više. Trebaš biti totalno prazan od svega ostalog.
Ja samo znam da ću biti u grču, i to srastvenom, i da ću se pokušati uključiti u val vibracija koje će se širiti zrakom i upravljati loptom u Lisabonu sjedeći pred televizorom.
Post je objavljen 21.06.2004. u 18:02 sati.