Odat cu vam jednu tajnu...Jako volim bajke, a posebno kad mi ih netko prica ili cita prije spavanja. Vrlo cesto kao protuuslugu od Osobe C trazim da mi prica ili cita neku bajku. Moram se pohvaliti da sam preksinoc zaradio deset pripovjedanja bajki. Kao protuuslugu. Mozda sam bio malo kvaran pa trazio bas deset puta, ali situacija je zbilja bila ozbiljna.
Preksinoc, dvije ure iza ponoci, samo sto me uhvatio prvi san, zvoni telefon. Osoba C se javlja. Po glasu vidim da je nesto ozbiljno. Izgleda da je njena prija Olivia u nekoj frci. Nesto se mora rijesiti odmah. Cujem Osobu C kako govori da spavam i da ako je ikako moguce to ostavimo za sutra. Prija Olivija ni chuti...kune, moli, kumi, samo sto ne plache.
Dobro, probudit cu ga...
- Alo - drma me po ramenu. Ustaj...Olivia zove, sva je uspanicena. Usao joj je mish u djecju sobu. Preselila je Christiana kod sebe u sobu, ali mish postao nemoguc, grebe, gricka...i tako vec drugu noc. Moli te ako mozes doci da ga ubijesh.
- Jel mora bas sada, vidis koliko je sati. Poslat cu ujutro dedu Milana da to zavrsi. - pokusavam odgoditi za ujutro.
- Daj nemoj zafrkavati, zena je sva u panici...Ajde ustaj.
- Moze se strpiti do sutra, kud sad da ustajem - ne popustam.
- Ustaj ili hoces da te polijem hladnom vodom - pala je ucjena.
Naravno da sam ustao. Ne zato sto sam papucar nego jednostavno zato sto je Olivia stvarno djelovala panicno. Nekako mi je djelovala kao da bi izludila do jutra.
Gundjao sam, mrmljao, psovao Titu koji je kriv za sve ovo...uglavnom sve ono sto inace spominjem kad moram raditi nesto sto ne volim.
Pravi razlog mog gundjanja je bio...ljudi sramim se priznat...i ja se bojim misha. Nije da se bojim...al mi se gadi. I mish i stakor. Opet ponavljam nije da se bojim, nego mi se jednostavno gadi. Zmije se ne bojim, gustera se ne bojim. Pobio sam na farmi stotinu. Al mish....brrrr...pfuj.
E sad, kakav bih ja muskarac bio kad bih priznao da se bojim. Svi bi me zafrkavali za cijeli zivot.
Nema druge, stisni zube pa kako bude.
Vozeci se do Olivijinog stana smisljao sam taktiku sto i kako da se radi. Najpametnija misao bila je da kad udjem u sobu otvorim prozor i nekako ga istjeram van. Osoba C je naravno dala do znanja da na nju ne racunam jer se i ona boji.
Pred Olivijinim stanom nalazim neki kolcic za cvijece i uzimam ga kao jedino oruzje.
Usavsi unutra i vidjevsi Oliviju svu u panici bilo mi je ipak drago sto sam dosao. Inace, Olivija je zena od svojih tridesetak godina, rastavljena i ima sina Christijana. Zivi u drzavnom stanu, muci se za svoje dijete, al je uvijek vesela i raspolozena sa zafrkanciju.
Ulazim u Christijanovu sobu. Palim svijetlo...Imas sta za vidit...gomila igracaka, krevet, kinderbet, sve idealna mjesta za skrivanje za mishomonstruma. Otvaram prozor. Krevet i kinderbet dizem uspravno. Sve stvari stavljam u sredinu sobe. Uskoro se i mish pojavljuje. I tako...malo sam ja ganjao njega po sobi, malo on mene. Kad sam vidio da mu ne pada na pamet da izadje kroz prozor satjerao sam ga u jedan kut i konacno nakon viseminutne borbe uspio ga lisiti zivota. Bljak...pfuj. Bacio sam i njega i kolcic kroz prozor. Jebga mishko izvini, bilo je ili ti ili moj dobar glas.
Slavodobitno sam izasao iz sobe. Prvo mi nisu vjerovali da sam ga ubio. Onda sam ih odveo van i pokazao.
Poslije smo popili kavu...Olivia mi je obecala napraviti gravce na tavce, pravo makedonsko.
-To moze - sav vazan sam prihvatio ponudu - ali mora mi i Osoba C za ovo deset puta pricati bajku prije spavanja.
Pristala je, ipak je to njena prija.
Utom je vec bilo pet ujutro.
Odveo sam ih sve na svjez burek kod Makedonca. Covjek rano otvara.
Sinoc je pala i prva bajka. Crvenkapica. Ja sam inzistirao na onoj verziji za odrasle, al nije uslisheno...al dobro, bolje ista nego nista.
Post je objavljen 22.04.2005. u 17:24 sati.