Opet se izgubih u džungli, oprostite. Evo me nazad, u čekaonici na "aerodromu" na samom sjeveru zemlje, gdje kratim vrijeme do ulaska u avion za Colombo. Da ne zurimo u prazno bez veze, puštaju nam karaoke na televiziji, no nitko se ne usudi zapjevati. Ovaj put nemam ništa za prijaviti, osim da sam se prvi put umorio od posla i da sam čak dobio mali herpes na donjoj usni od nervoze. Hm, long time no see... :-) Mogu samo zaključiti da je daleko lijepše putovati avionom nego istovremeno gubiti 10 i više sati po drndavim putevima na kojima je ograničenje 40 ili 50 km/h, a sudeći po kvaliteti i širini puta – dobro je da je tako!
Ah, da, skoro da zaboravim, počele su i prve suzice jer se na neka mjesta više ne vraćam...
Post je objavljen 22.04.2005. u 14:17 sati.