Dašak vjetra probudio me ranom zorom.Još su travke spavale okupane jutarnjom rosom, a ptičice su se veselile novom svitanju.Volim jutra, ali ih uvijek prespavam.No, ona morska ne preskačem.Navijem sat i mrgodim se, ali ustanem.Morska jutra su posebna.Prošetam tada rivom dok je more mirno kao ulje, dok svi mirisi još caruju nepomješani sa životom stanovnika.I tada s vjetom dođe i ljubav, iznenada...
Ja volim posebno.Volim onako kako nitko ne voli...Svakom niti svojih osjećaja oživim poseban mali svijet, svijet ljubavi.Tu caruje duga, potok, oblaci, lastavice, caruje sunce koje je uvijek u zenitu, ma u mojoj ljubavi uvijek caruje proljeće i more!
Post je objavljen 21.06.2004. u 15:24 sati.