Daklem, kao što je već poznato ja sam se vratio nazad u Ruandu. Opet sam sa starim društvom, jedino nema Oronza. On je na godišnjem odmoru u Belgiji ali se vraća za desetak dana. O ovih zadnjih par dana nema možda nešto posebno da se napiše. Eto, mogu reći to da sam posla bratu mail da mi pošalje 2000 dolara jer sam prisušio. Tako sam rekao bratu. Ako nema više kuna neka mijenja onda eure, bogu hvala. Neće im krv pustit ako ih promjeni. Za par dana planiram otići posjetiti planinske gorile i grob Diane Fosey (tako se nekako zove), ženske što je živila sa gorilama i proučavala ih ali je nažalost to platila glavom. Netko ju je likvidirao. Tko i zašto? Nezna se. Ima više verzija. Ja ću nakon "očevida" ispričati svoju.
U nedjelju je Cico organizirao svečanost u svom restoranu Papyrus, koji je ujedno i škola kulinarstva. Dijelio je diplome onima koji su izučili zanat. Ja sam također bio na toj svečanosti i to u svojstvu fotografa. Naime, Rikardo (koji je inače profesionalni fotograf) je cijelu noć arčio i bančio i išao je spavat tek ujutro u 6 sati pa ga Cico nije htio buditi nego je mene zamolio ako mi nije teško da dođem sa svojim digitalcem i opalim rafalno par sličica na svečanosti. Naravska stvar da meni nije bilo teško (a brat je posla karticu za aparat od 2 gigabajta tako da je bilo ra-ta-ta-ta). Dapače, meni je bilo ultra zanimljivo. Bilo je dosta svita i naravno muktačina pića i ića. I ja sam se uslikao sa đacima iz Cicovog restorana za uspomenu.
Dobio sam mail od jedne čitateljice koja piše: "...da je fratar iz nase zupe, fra Miro, postao misionar i prije par mjeseci otisao u ugandu u mbarara. ako si jos u ruandi, mislim da ti to nije bas tako daleko i da bi ga mogao posjetiti. mi, njegovi bivsi zupljani, bi voljeli vidjeti i makar kratko procitati u tvojim mailovima, gdje i kako zivi, kako djeluje i kako je se snasao u africi." Mislim da bi se to moglo desit vrlo lako. Još kad bi znao kako se čitateljica zove i iz koje je župe, eh. Nema veze, riješit ćemo nešto.
Ionako mi se vrzma po glavi da napravim jedan poseban putopis o Ruandi i našim svećenicima koji su ovdje već dosta godina. To mi se onako čini dosta zanimljivo. A čim je moj brat reka da to nije luda ideja onda će to tako i bit. Ionako je on glavni urednik i logističar a moje je da skitam, slikajem i pišem. I tako mi živimo i djelujemo. A vi pratite i dalje našu stranicu. Milion pozdrava iz Afrike!!!
Post je objavljen 22.04.2005. u 02:18 sati.