Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ogulin

Marketing

Zašto je tome tako?

Hvala svima koji su pročitali prethodni post, a pogotovo se zahvaljujem na inspirativnim komentarima i sugestijama.

Na žalost, izgleda da Ogulin i situacija u našem društvu o kojoj pišem nije iznimka nego pravilo, i to je ono što plaši.
Ono što ipak raduje i budi nadu jest činjenica da postoje ljudi koji imaju sličan pogled na svijet i koji razmišljaju o vremenu u kome se nalazimo i stanju društva i koji žele nešto promijeniti.

Nadajmo se da će takvih ljudi biti sve više, i da će se stvoriti kritična masa dovoljna da se naše društvo pokrene. Da ne ostane na onom Balaševićevom: "Malo nas je, al' smo rijetki".

Za vrijeme bunta 1968. parola francuskih studenata je bila: "Budimo realni, tražimo nemoguće".

Zar je nemoguće i nerealno tražiti ono što se nekad popularno zvalo "život dostojan čovjeka", normalne radne uvjete, normalne zakone, normalnu vlast koja će ih donositi, normalne organe koji će ih provoditi, i normalno sudstvo koje će ih kontrolirati i štititi one koji ih poštuju, a kažnjavati one koji ih ne poštuju. U školi smo učili da je to "trodioba vlasti", iako mi se čini da je trodioba riječ koja sama po sebi nema smisla. Dioba je diljenje nečega na dva dijela, a trodioba bi onda po nekoj logici tvorbe riječi trebala biti tri puta dioba? No nije to bitno, ne funkcionira u praksi, pa je sasma nebitno kako se zove.

Htio bih još nešto reći o prošloj temi. Često se pitam, a vjerujem da nisam jedini, kako to bolnice posluju s gubitkom, tko stvara te gubitke, zašto ih nitko ne kontrolira i zašto ne ispravi krivo poslovanje?

Riba smrdi od glave, a čisti se od repa. Ovaj put ne bih o subjektivnim okolnostima, manjku stručnog osoblja i možda na žalost višku osoblja u pojedinim dijelovima funkcioniranja bolnice, o slabostima upravljanja bolnicama i samom mehanizmu upravljanja (s kim god sam razgovarao svi se slažu da bi bolnicom trebali rukovoditi poslovno orijentirani menadžeri, pravnici i ekonomisti, naravno uz pomoć liječnika kada je riječ o medicinskim pitanjima). O tom repu se dosta govori i piše, stalno ga se secira u svim medijima.
Malo bih o glavi.
Glava je svemogući i svemoćni HZZO koji raspolaže s našim novcem, koji bi se trebao brinuti da budu zadovoljni pacijenti (oni koji ga financiraju), država (koja određuje sastav rukovodstva i pravila igre), ali i bolnice kojima HZZO daje novac. I dok je prvima cilj da prođu što bolje za svoj novac i da dobiju što bolju uslugu, drugima je cilj da prođu što jeftinije, a trećima da dobiju što više novca. Naravno da je to teško pomiriti i uskladiti, čak i kad bi bilo znanja i sposobnosti i volje.

Novac kojim raspolaže HZZO dobija od izdvajanja iz plaća zaposlenih, te iz državnog proračuna. A državni proračun pune oni koji rade i oni koji plaćaju poreze (bilo direktno ili kroz potrošnju), , dakle svi građani. Ako ga dijelom dobija i iz kredita koje država diže, opet ćemo te kredite svi mi vraćati, dakle vjerujem da ne griješim ako upotrijebim sintagmu naš novac.
Našim novcem HZZO financira bolnice (plaće, opremu, lijekove,školovanja...).

Osim bolnica, HZZO odabire i plaća dobavljače lijekova i opreme, te izvođače radova u bolnicama. Kako se u farmaceutskoj industriji i industriji dijagnostičkih aparata vrti enormno puno novca, tu se otvaraju prilike za raznorazne prijatelje, političke istomišljenike, rodijake, rodijake prijatelja i prijatelje rodijaka, one koji su spremni uzvratiti na odgovarajući način ako dobiju natječaj...
A vjerujem da poslovica „Prilika čini lopova“ nije nastala bez razloga.

Bolnice pružaju određene usluge, fakturiraju ih HZZO-u, koji im onda uplaćuje novac. Naravno, bolnice ne mogu fakturirati kako hoće (u ovoj državi to mogu samo INA, T-COM i HEP), već prema važećem cjeniku HZZO-a (tzv. „Plava knjiga“).
U toj knjizi su definirane ne samo cijene dijagnostike (rentgen, ultrazvuk, CT, pretrage krvi i sl.), već i usluga (npr. specijalistički pregled).
Isto tako, HZZO definira svakoj bolnici mjesečni proračun koji smije potrošiti za određenu djelatnost.
Na primjer, ako dijagnostički laboratorij ima proračun od 100 000 kn, a napravi raznoraznih pretraga u vrijednosti 150 000 kn i to fakturira HZZO-u, oni priznaju samo 100 000 kn, i evo 50 000 kn gubitka. Naravno, ovo su potpuno izmišljene cifre, pojma nemam koliki im je proračun i koliko mjesečno potroše, ali sam siguran da su stvarni iznosi neuporedivo veći.

To što su u bolnici bili pacijenti kojima su te pretrage neophodne i što je tih pacijenata bilo više no što su oni u HZZO-u zamislili, to njih ne zanima. Valjda prema onoj uzrečici da kada narod nema kruha neka jede kolače.

„Plava knjiga“ kaže da jedan dan boravka u bolnici (hrana i smještaj bez lijekova) košta 43 kn, kompletan internistički pregled bez dijagnostike 75 kn, operacija slijepog crijeva 192 kn (uključujući kirurga, anesteziologa,pomoćno osoblje...) , vađenje krajnika 72 kn.
Transplatacija srca košta manje od 10 000 kn!!!!!

Isto tako je za svaku dijagnozu definiran maksimalan broj dana koliko pacijent može ostati u bolnici (u stvari, može ostati koliko liječnici procjene da je potrebno, ali HZZO će platiti samo "svoj" broj dana).

Volio bih da mi netko objasni kako se od 43 kn mogu spremiti tri obroka, koja bi trebala biti raznovrsna i kvalitetna, te kako se mogu platiti potrošena struja i voda, kako se može oprati posteljina i imati je dovoljno za zamjenu svakih nekoliko dana?
Volio bih da mi netko objasni kako je moguće od 192kn platiti radni sad jednom kirurgu, jednom anesteziologu i ostalom medicinskom osoblju uključenom u operaciju slijepog crijeva?

Jasno je da uz tako definirane cijene, gotovo svaki pregled ili zahvat bolnici stvara gubitke, i najmanje gubitaka bi imali kada ništa ne bi radili.

Kako je natalitet u opadanju, i kako je sve manje mladih, radno sposobnih, a i sve je manje zaposlenih, samim tim je i sve manje novca za zdravstvenu zaštitu.

Sve je više stanovništva srednje i starije dobi, i za očekivati je da njima usluge bolnica i domova zdravlja sve više trebaju, pa za zdravstvenu zaštitu novca treba sve više.

Definitivno je potrebna korjenita reforma zdravstva, ali se ona sigurno može provesti a da se ne prebije samo preko leđa onih koji su stvarali ovu državu, odvajali za te bolnice koje im sad zatvaraju i birali te dužnosnike koji se tako bešćutno prema njima odnose. I može se proračunski novac pravednije rasporediti, uštedivši na drugim, manje bitnim rashodima (npr. stadioni i sl, da ne ponavljam prethodni post).

Nekako mi se čini da kada se govori o dugovima bolnica, ova strana medalje ostaje uvijek kao i tamna strana mjeseca, skrivena od javnosti (Mjesec je zemlji uvijek okrenut istom stranom, i nikada ne vidimo tamnu stranu mjeseca).
Iz onoga što se prezentira se stječe dojam da su za loša stanja u bolnicama krivo isključivo rukovodstva koje svojim nerazumnim trošenjem vodi bolnice u propast. Ne kažem da su uvijek sva rukovodstva savršena, ali drugi dio priče se ipak rjeđe čuje.

Inače, kažu da je veza između novina i istine kao i veza između broja 7 i plave boje. Možete vidjeti ponekad broj 7 napisan plavom bojom, ali vrlo brzo ćete se uvjeriti da to uopće nije pravilo.

Danas je u jutro bilo vrlo hladno, Klek se zabijelio, kasnije je jako padala kiše a popodne sjalo sunce, ali uz buru. Priložena fotografija Kleka dosta dobro dočarava sve suprotnosti i ljepote našeg kraja, Klek prekriven snijegom, šuma ispod njega koja još nije zazelenila, i nekoliko procvjetalih stabala u dnu slike. Slikano blizu ribogojilišta u Vitunju.




Na današnji 753. g. pr. n. e. je ustanovljen Rim (u stvari ovo nije znanstveno utemeljeno ali je općeprihvaćeno, autor teorije je Marcus Terentius Varro ), 1828. Noah Webster objavljuje prvi američki rječnik, 1910. umro je Mark Twain (pravim imenom Samuel Langhorne Clemens), 1913. Gideon Sundback je patentirao patentni zatvarač, 1918. oboren je njemački avijatičar Manfred von Richtofen (Crveni Baron), 1956. "Heartbreak Hotel" postaje prvi Elvisov broj 1 na top listi, 1960. Brazilija proglašena glavnim gradom Brazila, 1963. prvi zvanični susret Beatlesa i Rolling Stonesa, 1989. velike studentske demonstracije na Tien An Menu (u prijevodu Veliki trg nebeskog mira, ali demonstracije su ugušene u krvi).



Post je objavljen 21.04.2005. u 17:43 sati.