Kao mrtvo tijelo,
inspiracija me noćas boli.
Okaljala sam noćas
obraz i dlanove svoje
presudom krivom,
a Bog zna da nisam htjela.
Srce je pronašlo patnju
il patnja njega,
dok razum slavi Viktoriju.
Sad boja ciklama
postaje bljeđa
i nježno su pognule glavu,
suzom umile stoljnjak.
Nečije oči
večeras u mojima ne vide tugu...
...i besprijekorno vjeruju sudu!
Post je objavljen 21.04.2005. u 09:40 sati.