Ostao sam na poslu dokasno jer sam trebao nešto završiti. Forrest je pred spavanje plakao jer nisam bio kod kuće. "Ja volim tatu" – jecao je dugo dok nije zaspao. Vidio sam ga tek ujutro. Bio je sav nasmijan i sretan.
Jako su povezani uz mene. To mi je malo čudno jer sam nisam bio takav u djetinjstvu. S ocem nikad nisam imao nikakav odnos. Čak mi je bilo drago kad nije bio kod kuće. Nenormalno? Možda u današnjim uvjetima. U ono vrijeme, u zabiti u kojoj sam živio, bila je sramota da otac provodi vrijeme s djecom. Odgoj djece je bila samo majčina dužnost.
Uskoro obitelj odlazi u HR. Joj, tako će mi nedostajati! Najgore je to što će i u Hrvatskoj biti plača zato jer mene nema. Već sad se loše osjećam zbog toga.
Post je objavljen 21.04.2005. u 07:31 sati.