ja imam krupne tamnosmedje oci.
on ima oci slicne mojima.
ja se volim duuuugo ljubiti.
on me duuuugo ljubio.
ja volim one rijeci koje su namijenjene samo meni.
on me zvao svojom lijepom vilom i svojim cvijetom.
ja mu govorim da suti kad mi kaze da me voli.
on ponovi da me voli jer mi voli to reci.
ja uzivam kad mi kaze da je zbog mene sretan.
on je sretan.
...........................
svaka prva recenica zapocinje osobnom zamjenicom u prvom licu jednine.
da je na prvom mjestu osobna zamjenica u trecem licu jednine i jos muskog roda, ja bih bila najsretnija na svijetu. mozda.
onaj osjecaj da mu mogu dati sve osim svoje sustine, duse, ne znam cega ni kako se to zove... kuzite me? divan je. divan. ali ne ide mi nesto i jebes ga. fali feeling. onaj feeling zbog kojeg klecaju koljena i lete kukci po trbuhu i zbog kojeg se ne zelim odlijepiti od njega kad ga zagrlim. govorim si 'vremena ti treba...', ali znam da mi ga ne treba.
'nismo kompatibilni.', rekao je prijatelj jedan jednom, na taj nacin odgovorivsi na postavljeno mu pitanje o djevojci koju je jedne subote kasno u noci odveo k sebi doma.
bilo mi je smijesno, a sad mi samo nekompatibilnost prolazi kroz glavu...
Post je objavljen 21.04.2005. u 01:17 sati.