Bila neka dvojica. Možda su još uvijek, a možda su i u šumi. U trenutku u kojem ih ova priča treba oni sjede i strahuju od smrti. Jedan čak plače. Oni niti ne znaju da su već mrtvi i da smrti za njih više nema. Njihova svijest i njihov duh ipak još uvijek djeluju na svijetu te oni, kao duhovi, već dvadeset godina lupaju vratima u starom dvorcu. Stanovnici dvorca, muž i žena, njih dvoje, znaju da u kući imaju uljeze, da je njihova kuća opsjednuta duhovima. Oni, međutim ne znaju, da ni oni nisu stavrni. Očit razlog za to je što su oni tek zamišljene figure u glavi jednog umornog pisca koji razmišlja o ukletom dvorcu kao mjestu događanja za njegov novi roman. Dok to radi, dok misli o onome što u stvarnosti ne postoji, zahvaćen je interakcijom s drugim bićem. To biće je jedino koje ima. Na svijetu, kao da postoje samo njih dva. Naime, on miluje mačka, svojeg najboljeg i jedinog prijatelja.
Umorni pisac, nažalost nije, nije doživio svoju novu misao. Nestao je poput magle kad se maleni brat velike sestre probudio i prestao sanjati, kad je nakon par minuta zaboravio što je uopće sanjao. Maleni brat i njegova velika sestra nemaju nikakvu ulogu u svijetu. Oni su tek maleni bratići velikih i poznatih bratića iz velikog grada, malo većeg bratića i njegove jako velike sestre. Oni su oholi, uobraženi, ponosni što su rođeni u uglednoj obitelji. Ali ni sa svim novcem svijeta koji se nalazi u njihovim džepovima oni ne mogu oživjeti ili izaći izvan korica knjige čiji su oni glavni likovi. I čim čovjek završi čitanje, oni opet bivaju zatvoreni u mraku, bez zraka, unutar stranice koja nije ništa do li cjelina određenih znakova.
Zanimljiv je čovjek koji je pročitavši priču postao čitatelj i tako uspostavio odnos s piscem. Po tome je uspio spoznati da on stvarno postoji. Oh, kolike varke! Čitatelj, čak i pisac, zaključili su i spoznali da je su iako zapravo nisu. Oni su bili, više nisu. Vrijeme uništava sve i mijenja ih svakog trenutka. Pisac je čitatelja obogatio svojom pričom no tako ga je promijenio i uništio ono što je čovjek do tad bio. On je sad drugo biće. No već, sljedeće sekunde bit će nešto drugo jer će se zapitati, obojica, što to znači biti stvaran, no ne mogu to dokučiti jer sjede, jer ne vide nego jedni druge.
Post je objavljen 20.04.2005. u 23:54 sati.