Bila je godina ´68.
i kažu da su te godine
lipe opet procvale crvenim cvatom
Stajao sam na palubi »Karadžića«
Iza sebe sam ostavljao Dubrovnik, Petrovog Hamleta
i drugove moje što su svoj Lipanj snivali
Bila je godina '68.
Vrijeme ljubavi
Kad sam joj prilazio
drhtala je pred mojim zastavama
što sam joj ih u srcu nosio
Crvene svoje kose puštala vjetrima da ih mrse
i vješto se u njih skrivala
U pasu se čudno uvijala
Kako se zoveš?
Silba, šapnula je.
Te noći sam kunjke iz njedara joj ispijao
Te noći sam kroz otvoren prozor
uzalud mjesec tražio
osluškujuć radosnu pjesmu svićarice
Te noći sam joj plamen bedra obljubio
te noći sam se u Silbu zaljubio
Ovo je godina '68.
Vrijeme trajanja
Parobrod more para
Blijede sjećanja
Tit Andronik me boli u žilama
još malo i predat ću se
dugim obalama
da me čuvaju...