Sunce, oblačno, kiša, pa opet sunce...pa kiša. Prohladno, vlažno. Posao, pa kuća, pa opet posao...to bi ukratko bio rezime i vremena i mojih posljednjih dana.
Ništa se posebno nije desilo, Zemlja se mirno okreće, i svi mi sa njome.
Osim što smo dobili novog Papu. Još u Beču, kada su objavili smrt Ivana Pavla II, ja sam prijatelju rekla da mi se čini, obzirom na ono što sam pročitala prethodnih tjedana što u tisku što na Internetu smatram se poprilično informiranom, da kardinal Ratzinger ima najveće šanse postati novi Papa. Naravno da je to moj prijatelj, koji se smatra još informiranijim i upućenijem u generalno sve (a ponekad to i je, priznajem) odmah argumentirano pobio.
Jučer kada je objavljeno on mi je posalo SMS sa porukom: Habemus Papam i imenog novog Pape, a ja sam odgovorila : Znala sam!
Čitam danas na netu kako je svjetski tisak razočaran. Čime, nije mi jasno?!? Konzervativizmom? Nemoguće! Pa svakom je iole upoznatijem vjerniku/nevjerniku svejedno, intelektualcu ili čovjeku koji se informira o svijetu oko sebe, jasno da je Crkva bastion konzervativizma i da je konzervativizam ono što Crkvu čini moćnom i donosi joj bogatsvo i moć. Papa je uvijek i političar, konklave su političke igre i dogovori po principu dam da bih dobio. Nema nikakvog izgleda da bi osoba liberalnih i revolucionarnih stavova ikada mogla biti izabrana za taj posao. Jer Papa, to je posao – težak i naporan (stoga i dobno ograničenje), ali koji nosi i fascinantnu moć. A gdje je moć, tu je i novac....A znamo da novac pokreće svijet, sprega moć-novac vlada.
Ostalo je manje-više po starome. Svaki dan se otkriva neka nova korupcija, neka nova afera. Ljudi stradavaju u prometu, tučama...
A bliže se i lokalni izbori. Cirkus se malo-pomalo zahuktava.
Nikako nam ne prijeti opasnost da upadnemo u nekakvu dosadnu kolotečinu u kojoj se zbiva samo rad, procvat ekonomije, porast standarda i sveopćeg blagostanja. Ne, preduboki je glib koji kola našim venama...
Ni kod mene ništa nova. Možda tek mala sitnica...moja dijeta ima efekta, jedan centimetar u opsegu je nestao. Namjerno se ne važem, je je težina nebitna. Izbacila sam gazirana pića, slatkiše i kruh, pijem puno vode i nezaslađenih čajeva...ništa drastično. Ujutro i navečer malo stretchinga i pilates vježbi...i to je to.
I anticelulitna masaža, of course...
Jutros sam pojela muesli sa mlijekom, ručala sam sok, mali sendvič i krušku, za večeru sam si odmrznula juhu od rajčice u koju sam dodala prepržene sjemenke bundeve i suncokreta i nekoliko croutona sa začinskim biljem.
Sada me čeka super rekreacija : glačanje!
A nakon toga, ako preživim, čitanje – čeka me pored kreveta hrpa stručne literature.
Za pročitati hrpu ostalog, koje također leži pored kreveta i skuplja prašinu, nažalost, neće biti vremena...možda sutra...
Post je objavljen 20.04.2005. u 22:16 sati.