Pobjeći iz pakla Staljingrada
Njemačkim vojnicima u okruženju temeljna je preokupacija bila kako pobjeći iz okruženja, a to su mogli jedino zrakoplovima koji su im dostavljali opskrbu. Za mjesto u zrakoplovu njemački su vojnici pribjegavali najočajnijim i najružnijim stvarima. Od Göringova obećanja o stalnom održavanju opskrbe putem zračnog mosta svima je ubrzo postalo jasno da su to bila samo prazna obećanja kojima se taj 'betežnik' želio dodvoriti Hitleru. Iako je njemačka 4. zračna armija ustrojila 26 opskrbnih zračnih skupina od 500 prijevoznih zrakoplova tipa Ju – 52, prilagođenih bombardera He – 111 i Fw – 200, te nešto malo lovaca zrakoplova za borbenu pratnju. Minimalne dnevne potrebe hrane, goriva i streljiva okruženoj 6. armiji bile su oko 500 tona, a zračnim je mostom dobivala svega 94 tone dnevno s tendencijom pada, pa je na kraju to iznosilo bijednih 8 tona i to spuštenih padobranima. Njemački piloti bili su izloženi nadljudskim naporima jer su u jednom smjeru letjeli 240 km i onda opet natrag, a kada bi se prizemljili nailazili su na jezive prizore. Tisuće ranjenih njemačkih vojnika probijalo bi se prema svakom zrakoplovu koji je jedva primao 30 osoba. Njemačka vojna policija prisiljena je bila, da bi održala kakav takav red, pucati iznad glava ranjenicima, ali oni su bez ruku, bez nogu, jednostavno gmizali, plakali i dizali papir na kojim je pisalo odobrenje liječnika da mogu zbog svoje povrede napustiti Staljingrad. Sovjetski vojnici naprosto su obožavali lažnim signalima namamiti njemačke pilote da prizemlje zrakoplove na područja koja su bila pod njihovim nadzorom. No, zračnim je mostom njemačkoj okruženoj 6. armiji ukupno dostavljeno 6591 tona raznih potrepština, a evakuirano je ukupno 42 000 ranjenika. Tijekom tih letova njemačko zrakoplovstvo izgubilo je 488 zrakoplova i oko 1000 pilota i članova posadi. Iz ratnog dnevnika 6. armije ostali su zabilježeni doista poražavajući zapisi o primitku opskrbe putem zračnog mosta. U trenutku kada je među njemačkim vojnicima 6. armije vladala neopisiva glad stigla je opskrba novina i promidžbenog materijala (slike nacističkih vođa). Zabilježeno je i da je izginulo desetak njemačkih vojnika koji su pokušali dovući kontejner izbačen padobranom, nadajući se hrani, a pronašli su hrpu željeznih križeva. U tim uvjetima von Manstein ustrojio je operativnu skupinu naziva 'Hoth' od dijelova 4. oklopne armije, 57. oklopnog korpusa i dijelova rumunjske 4. armije, te dijelova 4. zrakoplovne armije s temeljnom zadaćom da se probije i deblokira 6. armiju. Von Mainsteinu je obećano pojačanje iz Njemačke (6. oklopna divizija koja je bila opremljena tada najsuvremenijim njemačkim tenkovima tipa Tiger, oko 160 tenkova), ali je to pojačanje uništeno na putu do bojišta. Drugo pojačanje trebalo je biti 23. oklopna divizija iz sastava Grupe armija 'A', a one pak su stigle prekasno na bojište. Von Mainstein je dva puta poslao svog časnika za vezu k Paulusu kako bi dogovorili sve pojedinosti oko planirane operacije deblokade kodno nazvane 'Winteryewitter' (Zimska oluja). U nadi da će se Hitler ipak urazumiti i dopustiti 6. armiji proboj iz okruženja, von Mainstein je zamolio Paulusa da na signal 'Donnerschlag' (Udarac groma) sa svim svojim postrojbama krene u proboj prema snagama skupine 'Hoth'.
Post je objavljen 20.04.2005. u 20:25 sati.