Dignem se ja ujutro. Prije Njega. Osjećam da je dan. Oću van. A ovaj majmun nikako da se probudi. Znam da će se ustat za desetak minuta, al nemrem izdržat!
Odjednom, mislim da se miče...da...da...tako je!
Otvara oči, lagano tapkanjem u mraku traži šlape na podu...našo ih je! Laganim teturanjem kreće prema kupaoni...spotiče se u tepih (koji je i sam, budala, zgužvo)...pada. Jedva ustaje, al skuplja snagu iz sekunde u minutu...sad već trči...otvara vrata kupaone...ulazi unutra...još korak-dva...tu je! Diže dasku...skida pidžamu...iiiiiiiiiiiiiiiii konačno slobodan! bljah...
Post je objavljen 20.04.2005. u 19:20 sati.