kako ja to vidim
kad oči ne prekrivam šapama a glavu ne guram u pijesak ha ha
pa ovako, pokušat ću objasniti
ja naš odnos sada gledam na drugačiji način nego do sad
ustvari sa svakom našom svađom mi smo se malo bolje
upoznali
sa svakom našom svađom saznali smo još nešto o onom drugom
saznali smo i drugo mišljenje o sebi jer u tom bijesu svađe
izašla je i ružna istina koju nismo htjeli prije izreći da ne bi
povrijedili
a u stvari smo tako i prije mislili...al ja ne mislim da time
drugi treba biti povrijeđen i uvrijeđen
pa treba ga držati činjenica da iako se svađamo, a u zadnje vrijeme
to je postalo tako učestalo, ipak se mirimo
i volimo....ja bih rekla još i više, snažnije
možda istinskije....jer ipak smo rekli!
ok možda postoji osjećaj udaljavanja ali opet to je
trenutno.
Zašto?
pa oboje se moramo smiriti i 'ozdraviti', oporaviti se od
istine koja nas je povrijedila...moramo prožvakati, moramo prespavati.
Moramo moći to hladne glave prihvatiti
ta nitko nije savršen
i svi imamo i mane i vrline
to što smo čuli od voljene osobe da joj neke naše mane (tu mislim i na
različito razmišljanje) smetaju
pa naravno da smo ostali zatećeni, iznenađeni
a još riječi upotrijebljene za izreći ih....e to je ustvari
možda najznačajnije odnosno najpogubnije u cijeloj toj priči
jer riječi koje su upotrijebljene inače u međusobnom komuniciranju
ne upućujemo jedan drugome....nekako nam nisu ni na kraj pameti...
nekako su pregrube ustvari tada ih ne poznajemo.
ha čudno a cijelo su vrijeme ipak u nama....
inače ne psujemo a onda to samo curi iz nas....
zar nije to čudno...
ispada kao da se družimo u rukavicama
zašto ustvari ne možemo ta neka pitanja potegnuti u miru, kad smo
zajedno i sretni?
ne želimo kvariti trenutnu sreću, veselje, ljubav.....
al zašto?
pa nećemo ju pokvariti....još ćemo ju produbiti...
to je moje mišljenje...
ti reci svoje.
Post je objavljen 20.04.2005. u 14:54 sati.