Čini se da polako postajemo svjesni dragocjenosti koja se krije u onome čemu nemilosrdno rasipamo - u vodi!
Davorin Andrešić, direktor "Hrvatskih voda", najavio je drastično povećanje cijene, doduše "tek" u 2010. Ali ona je tu, ma koliko se daleka činila. Činjenica je da rasipamo vodu, nebrigom, nepažnjom, nemarom, a ima ih koji to čine i iz čiste obijesti(poznajem jednog glupana koji ljeti hladi lubenicu na taj način da je položi u kadu i zatim satima i satima pušta ledeni mlaz vode na nju). Kad takvi poput njega budu plaćali kubik 20 kuna, neće to raditi! Ali onda će već biti kasno!
Svi nas upozoravaju da posjedujemo dragocjeno bogatstvo, dragocjenije od crnog zlata; po običaju, jedino mi sami ne marimo za to. Voda je neprocjenjiva! U budućnosti će se voditi ratovi zbog vode! I to nije daleka budućnost! Nažalost!
Mnogi i ne znaju da je voda jedna jedina, da sa kišom ne dolazi "nova" voda, već je to ona koja milenijima pada na Zemlju, uvijek iznova pročišćavana i uvijek još malo više zagađenija, zahvaljujući našim aktivnostima! Jeste li kad pomislili; pijemo istu vodu koju je pio Aristotel, pa čak i Neadertalci; svi koji su živjeli PRIJE NAS i nastaviće piti tu istu vodu SVI KOJI DOLAZE POSLIJE NAS!
Sad sam bacio pogled kroz prozor, kiša ne pada, mogu ići raditi. Pisao sam o vodi i ako malo pokisnem, neće biti strašno.
Post je objavljen 20.04.2005. u 09:11 sati.